Basme zapisane između dva rata

Izvor: Викизворник

Danka Ivić: Basme zapisane između dva rata „Raskovnik", HIII (1987-1988). br. 50, s. 62-67.

IZ STARE SVESKE LEPOSAVE MLADENOVIĆ

     U svesci koju sam dobila od Stevana Vrgovića iz Novoga Sada, penzionera i saradnika Rukopisnog odeljenja Matice srpske. Među kuvarskim receptima našlo se i nekoliko narodnih basama. Svesku je ispisivala Leposava Mladenović, rođena u Svilajncu, udata u Kragujevcu, za Miku Mladenovića, koji je bio prilično imućan (imao je kuću na lakat i u njoj kafanu i dućan). Leposava je umrla 1943. godine, u 50. godini života. Bila je nerotkinja i izvanredna kuvarica. Te dve činjenice ističem jer mi upravo one dopuštaju da zaključim da je Leposava svojeručno zapisala sve što se u svesci nalazi — i kuvarske recepte i druge recepte koji bi joj mogli koristiti (među ovim poslednjim i one za koje se mislilo da pomažu u otklanjanju prepreke ženi da ostvari materinstvo).
     Verovatno da je „recepte“ koji se u ovom radu navode Leposava zapisala od osobe koja se bavila bajanjem, tj. lečenjem, i s kojom je Leposava bila vrlo bliska. Ovu pretpostavku navodim zato što je jezik basama i recepata vrlo jednačit.
     Od vremešnosti i česte upotrebe, sveska je požutela i nalazi se u stanju pred raspadanje. Bezmalo su joj svi listovi iskrzani, a neki i nedostaju. Ćirilično je pisana, prilično nečitkim rukopisom. U tekstu je obilje lokalizama, ima nepreciznosti, nedorečenosti ponavljanja, naročito u navođenju načina bajanja.
     Najbrojnije, i po mom mišljenju najznačajnije, među basmama su one od milostivnice. Možda je naziv „milostivnica" eufemizam za dobru kob (sudbinu), ili je oznaka svojstva koje treba da dobije osoba kojoj se baje i koja sebi baje. Namena nekih basama o; milostivnice je da osvoji naklonost (pojedinaca ili mnoštva) radi ostvarenja zaštite od mogućeg lošeg uticaja, a i nekih prosto, da se obezbedi „svakojaka milos' i dragos'" itd. Zanimljivo je da se u nekim od njih sreće uput „ti progledni kroz tvoji prsti" (slično se čuje i danas npr. progledati kroz prste). Gledanje kroz prste je imalo za cilj ne samo uspostavljanje nadmoći, već je to gest zaštite od mogućeg nepovoljnog uticaja.
      Donosimo pregršt basama od milostivnice i jednu od velike milostivnice, koja se, za razliku od izvora, ovde štampaju u stihovnoj formi.

OD MILOSTIVNICE

1.

Uzmi u jednu šolju mialo med od Badnjega dana pa idi u baštu, okiči je na jabuku, dockan, kad zvezde izađu i u nju meti tri sorte cveće ili devet i uzmi bosiljak, pa stavi ispod tu jabuku (gore ćeš šollju da okačiš) i baj sa bosiljak ovako i gledaj u zvezde. Baj:

     Pa okači (ostavi) tu šolju na jabuku. Idi, spavaj m ujutru se rano digni dok još zvezde sjaju m prekrsti oe i uzmi tu šolju u ruku sa med taj i baj:

     Pa svakog praznika umij se sa taj med.

2.

3.

4.

     Kad izađeš na igru međ' devojke, a ti progledni kroz tvoja prsti momci i devojke, pa duni i kaži:
     Sve devojke momcima kroz prsti, a ja kroz srce.

5.

     Kad izađeš u sabor:
     Ja sunce, a sav sabor ovce. Bešte ovce suncu pod lad. Ja sunce.

6.

     Kad uzneš čistu košulju da obučeš, i ti upali sveću, svečarsku, i provuči kroz košulju:
     Kako ova sveća svetli slave, tako da ja svetlim celom svetu.

7.

     Kad izađeš na igru međ’ devojke, a ti kaži:
     Ja sunce, sav narod ovce. Ovce bleknuše, u sunce pogledaše. Ja sunce.

8.

     Uzmi glavicu belog luka i na devet mesta po devet trna, pa (u)oči nedelju i (u)oči petku bodi glavicu luka sa ono trnje pa govori ovako:
     Ne bodem glavicu luka, već bodem tem i tem momku ruke, noge, uši, vrat, oči i sve redom na njega. Da ne može da legne, da sedne, da ide, da nigde mirka nema, da mora da dođe mene da se razgovara, da crkne, da pukne dok mene ne vidi.
     U jedno veče svo trnje zabodi, a drugo veče čukni glavicu od jabuku pa kaži:
     Ne čukam jabuku, već čukam ove trnje po imenu, po srce, po džigericu, po ruke, po noge, i sve redom da nema mirka da sedne, da legne, da mora da dođe, da prođe, da mene vidi i s men' da se razgovara.
     Tako baj za četrejes dana.

9.

10.

Kad odeš na vodu tekuću, a ti kaži sama:

     I onda baci vodu preko ramena jednog n drugog i idi kući.

11.

     Uoči Đurđevdana kad se ovce i jaganci razdvije, a ti uzmi onu travu nzmeđu nji’ i opleti venčić. Onda kaži:
     Kako bleju ovce za jaganci i kako bleju jaganci za ovce, tako taj i taj da bleji za mene.
     I pogledaj ga kroz taj venčić.

OD VELIKE MILOSTIVNICE

     Uoči Đurđevdana ustani rano pa uzmi jednu šamiju, idi u polje i skupi rosu, dođi kući i uzmi brašno od dve kafane koje se glede preko puta i umesi jedan kolačić i ispeci u vatru do zore i kad izgreje prvo sunce ti progledaj sunce kroz kolače i kaži:
     Kako ceo svet ne može bez sunce, tako taj taj momak da ne može bez mene.
     Uzmi to kolače i progledaj toga momka.

Napomena[uredi]