S večer sjala sjajna mjesečina,
obasjala zelenu livadu;
po njoj pasu dva gospodska konja,
čuvala ih dva gospodičića:
ban Stijepo i kapetan Jovo. 5
Ban Stijepo Jovi govorio:
— Da moj brate, sjajne mjesečine!
Blago, brate, onome junaku
u kog nije nadaleko draga!
A moja je draga nadaleko, 10
istrunu mi jagluk i marama,
u marami grožđe odnoseći,
a jaglukom suze utirući,
sa mojom se dragom rastajući!
Al’ govori Jovo kapetane: 15
— I moja je draga nadaleko!
Al’ kad meni na um pane draga,
ja ne gledam tavnoj noći doba,
nit’ moj konjić mutnoj vodi broda.
Putem idem, za njim praha nema, 20
vodu gazim, za njim brčka nema.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 675.
