Baba i njen junac

Imala baba junca, pa joj pobježe ljeti iz kuće. Za toliko dana nije znala za njega, ali nakom desetak dana evo junca i dovodi sedam krava. Onda se baba obeseli i kravi i juncima, ali poslije dva tri dana dođe svaki po svoju da prihvati, no ona nikome ne hće novratiti, govoreći zovi me na sud. Pozove je sud i sve davudžije skupa dođu na babu, na je sudnik upita za što tuđe krave ne vrati; a ona mu reče: efendum kadija! molim te čuj i moju davu: imala sam sina, pa mi pođe po svijetu, i Bog mu i sreća dade te steče, i što steče donese kao pravi sin svojoj kući. Sad te pitam, je li to nravo stečeno ali krivo? — Odgovori kadija: ti imaš pravo po tvojim riječima; ali po pravici nije da je sve tvoje što junac steče, nego nek ostanu krave i čije su, a što se od njih oteli, tvoje će biti polak.

Izvor

Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 7.