A moj dragi, sija-perčinlija,
digni perčin sa bijela vrata!
Ne mami me svaki čas na vrata,
u mene je tabijatli majka,
ne da meni izlazit na vrata, 5
sve sam s tebe bjena i karana.
— Gdje ćeš, kćeri, ne bilo te majci?
Koga čekaš, ne iščekala ga!
Koga gledaš, ne izgledala ga!
A ja pitam moju milu majku: 10
— Jesi l’, majko, ikad mlada bila?
Jesi l' ikad imala sevdaha?
Je l’ ti mio ikad tuđin bio?
Govori joj sija-perčinlija:
— Kad te gone iz tvojega dvora, 15
a ti bježi mom bijelom dvoru!
Moje su ti dveri otvorene
u ponoći kao u po dana,
moja će te dočekati majka
i na svoje srce privijati. 20
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 685.
