Aj falaj bogu, falaj jedinome!

Izvor: Викизворник


[Aj falaj bogu, falaj jedinome!]

Aj falaj bogu, falaj jedinome!
Osili se stara babetina:
opasala sablju kandaricu,
ujanala kusu magaricu,
isposekla tikve po plotišta. 5
Zabranila stara babetina:
nikoj živi da se ne oženi,
niti da se neka pa odava
dok i bele kocelje ne splete
u toj vreme sedamdeset leta. 10
A s’g Marka na megdan poziva:
„Čuješ li me, Kraljeviću Marko,
odi mene na megdan junački,
pa pokaži koliko si junak.“
Aj falaj bogu, falaj jedinome! 15
K’d je Marko reči saslušaja,
ode junak da se raskusuri.
Pa izađe Kraljeviću Marko,
pa izađe na megdan junački
da pokaže koliko je junak. 20
I spazi ga stara babetina,
opasala sablju kandaricu,
ujanala kusu magaricu,
pravo ide na megdan junački.
K’d gu spazi Kraljeviću Marko, 25
on prigoni Šarca prema babu,
babetina kusu magaricu,
medu sebe megdan da podeliv.
Kada vide Kraljeviću Marko,
kako se je baba osilila, 30
sjaši brzo sa svojega Šarca,
ritna s nogu kusu magaricu.
Magarica započna da rika,
babetina stanala da vika.
Takoj s Marka megdan podelila. 35



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Narodne pesme i basme južne Srbije, skupio i priredio Momčilo Zlatanović, Beograd, Srpska akademija nauka i umetnosti, 1994., str. 206.