Andromeda1/PRIKAZANjE ČETVRTO

Izvor: Викизворник
Andromeda - AT PRVI
Pisac: Džono (Junije) Palmotić
PRIKAZANjE ČETVRTO




PRIKAZANjE ČETVRTO

KRALj I REDOVNIK


KRALj

     Moj verni, u koga dobrotu i znanje 355
spuštô sam od moga srca sve ufanje,
     zlamenja rec' koja svetilište ukaza
željnoga pokoja ali zla poraza!

REDOVNIK

     Da i huda zlamenja svetilište ukaže,
dobra su činjenja višnjega ka taže. 360

KRALj

     Čini mi sumnjati taj tvoja besjeda
da će zlo ke biti, nu sljedi napreda!

REDOVNIK

     Kralju, ončas zapovjedi
pođoh tvoje izvršiti
i živine posvetiti 365
kô mi tvoja vlas naredi.
     Nu bogovi višnji tvoja
svetilišta ne primaju,
znamenja ti grda daju
od velika nepokoja. 370
     Netom spravih što se meni
za posvetit ktijaše i čime
ja tamjanom mirisnime
posuh oganj posvećeni,
     plam se izvijat ončas poče 375
pak dim iti, pak razlike

gruba čina kažuć slike
ke mi u srcu strah uzroče,
     jak daždiva vlažna duga,
kad se oblaci suncem praže, 380
sto razlicijeh slika kaže
po sve strane svoga kruga,
     ne bi mogô razaznati
slike pune zla poraza
krvava se i žuta ukaza 385
u tmine se pak obrati.

KRALj

     Kraljestvo jaoh moje! Veomi su besjede
strašive tej tvoje! Govori ka slijede!

REDOVNIK

     Kralju, stokrat gora slide
i nadhode sva zla ina, 390
utrobe su od živina
crne, žute, modre, blide.
     Krv izlazi crna od ijeda,
nahode se jetre žute,
modre pluće i nadute 395
srca upala......................
     Jazovita crijeva čine
među sobom kobnu smeću
i strašive kroz pukline
usioni ijed izmeću. 400
     Biljezi su prem očiti
da nam sila višnje vlasti
zlo kegodi teško priti
cjeća naše oholasti.

KRALj

     Ćutim se cjeć toga pun huda skončanja 405
da začet nijednoga ne mogu ufanja.
     Strah me je da neće cjeć naše nesvijesti
velike bit smeće u našemu mjesti.

REDOVNIK

     Samo vidim od pomoći
nečekano dobro njeko 410
gdi se prostrije nadaleko
kako da će s neba doći.
     Mlada ovca od godišta
staše u crkvi zavezana,
koja imaše bit zaklana 415
za prvoga svetilišta,
     kad iz strane od sjevera
s visina se leteć savi
hrli orô i upravi
put ovčice siva pera, 420
     krivim kljunom udri u veze
i odprve njih raskinu
i s ovčicom u visinu
brzijem tijekom hrlo uzljeze
     paka sletje na livadu 425
kako umoran da počine
ter ju zdravu među ine
ovce vrati k svomu stadu.

KRALj

     Taj su otajstva prem skrovita
i vele mi sumnjit čine, 430
pamet moja ne dohita
zlamenite te visine,
     zato u crkvu pođ’ opeta
i ponovi po zakonu
s mnogom pomnjom tu prisveta 435
svetilišta Jovu Amonu
     i moli ga da ti bude
on uzroke rijeti prave
od godine ove hude
koja naše tre države, 440
     kô se utopna sila ova
ima ustavit i smiriti,
ko je uvrijeđen od bogova
i kô se ima utažiti.
     Ja ću svijetle poći u dvore 445
dokli meni ti donijeti
budeš božje odgovore.
Pođi veće, nemo’ cknjeti!




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Džono (Junije) Palmotić, umro 1657, pre 367 godina.