Alpiske tišine

Alpiske tišine Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Alpiske tišine

Stoji tužna šuma modrih četinara
Pobožna i gluha; očekuje, sluti,
Kô pobožni fakir, sred žarkih pustara,
Što Alaha čeka, traži ga i ćuti ...
 
U dubini njenoj, kroz drveće gusto,
Širok, bujan, potok vidi se gdje blista,
I jezero jedno maleno i čisto
I vedro i plavo, kô nebesa ista ...
 
Zemlja svud zarasla u bujnom cvijeću,
A vazduh miriše mirom alpske ruže.
Kroz granje ptice vesele proleću
I vjeverica plašljivo se puže.
 
Daleko negdje odliježe zvono
Alpiskijeh stada,
I čobančad mlada
Pjevaju pjesmu tiho, monotono ...
 
Dok po brdu tamo, po kosi i strani,
Sve ćuti i diše spokojstvom i mirom.
No gle, i ovdje moje srce pati,
Tišina ova tugu čini širom
I veći sumor, što mi dušu prati.

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 70.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.