Sokolovi Savu preletiše
pehlivani u Mostar dođoše,
u četvrtak tenefe popeše,
a u petak igru započeše.
Igru igra Ale-pehlivane 5
od bijele Halebine kule
do bijela ćoška Bišćevića.
U tom ćošku devet divojaka:
dvi muftine, a dvi kadijine
i četiri Arif efendine 10
i Begaja Morić Alaj-bega.
Lipo igra Ale-pehlivane,
al' je Ali noga poštuknula,
pade Ale u zelenu travu.
Dizalo ga malo i golemo, 15
niko Alu dignut ne mogaše,
dok ne dođe devet divojaka.
Primiče se Morića Begaja,
pa govori Ali-pehlivanu:
„Ustan gore, Ale-pehlivane." 20
Za to Ale haje i ne haje.
Opet veli Morića Begaja:
„Ustan gore, draga dušo moja,
na poklon ti bilo lice moje."
Kad je Ale razumio riči, 25
on se skoči na noge lagane,
pa je uze za bijelu ruku,
odvede je sobom pred kadiju,
pa je vinča sebi za ljubovcu.
Lip je s njome svoj vik vikovao, 30
a još lipši porod izrodio:
dvije šćeri i četiri sina.
Reference
Izvor
Buturović Đenana: Morići, od stvarnosti do usmene predaje, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str. 270-271.
