Ljutica Bogdan i kralj moskovski

Izvor: Викизворник


Ljutica Bogdan i kralj moskovski

0001 Silna čuda priđe nečuvena,
0002 Ni čuvena ni priđe viđena,
0003 U Filipa moskovskoga kralja,
0004 Da on ima konja krilatoga,
0005 Sedlo mu je sve kamenje drago,
0006 Fuzda mu je od suvoga zlata,
0007 A na čelo mjesec i danica,
0008 Oko vrata zmije krilatice,
0009 A na fuzdi dva gajtana žuta,
0010 O gajtanu dva kamena draga,
0011 Što valjaju dva careva grada.
0012 To začuo care u Stambolu,
0013 Pak sakupi paše i vezire,
0014 I velike odže i spaije,
0015 Pa ovako care besjeđaše:
0016 ”Avaj Turci, moja braćo draga,
0017 ”Silna čuda priđe nečuven,
0018 »Ni čuvena ni priđe viđena,
0019 »U Filipa od Moskova kralja,
0020 »Da on ima konja krilatoga,
0021 »Sedlo mu je sve kamenje drago,
0022 »Posred njega zmijom popleteno,
0023 »A uzda je od suvoga zlata,
0024 »A na čelo mjesec i danica,
0025 »A u fuzdi dva gajtana žuta,
0026 »O gajtanu dva kamena draga,
0027 ”Valja, vele, dva careva grada.
0028 ”Nego, Turci, mila braćo draga,
0029 ”Koji će se dobar junak naći
0030 ”Da uvodi polje u Moskova,
0031 ”Da uvodi konja krilatoga,
0032 ”Kunem mu se, a vjeru mu davam,
0033 ”Gradiću mu dvore kod mojije,
0034 ”I daću mu moju sultaniju,
0035 ”Daću mu je za ljubovcu dragu,
0036 ”I daću mu za života blaga.”
0037 Koliko je careva divana,
0038 Vas mi divan zemlji pogledao;
0039 Neko gleda za polje oružje,
0040 Neko broji puca na dolamu,
0041 Neko mrke zasukuje brke,
0042 Neko gleda na noge mamuze,
0043 Neko gleda u zemljici crnoj,
0044 Neko opet kako raste trava,
0045 Kako raste trava na zavojke,
0046 Ka bijele dojke u đevojke,
0047 Ma ne gleda Ljutica Bogdane,
0048 Nego cara među oči crne,
0049 Te ovako caru govoraše:
0050 ”Sultan.care, ogrijano sunce,
0051 ”Oli dati, što si obećao?”
0052 Pak ovako care govoraše:
0053 ”Oću, sinko, vjera ti je moja.”
0054 Pak mu opet Bogdan govoraše :
0055 ”Čini telar po raji tvojojzi,
0056 ”Da si moje dvore opalio,
0057 ”A moju si majku zarobio,
0058 ”A mene si care izagnao,
0059 ”Da me nije u raji tvojojzi. ”
0060 Pak dovati konja golemoga,
0061 Pak mi pođe preko Rumelije.
0062 Kada dođe u Rusiju ravnu,
0063 Vidije ga od Moskova kralje,
0064 Te ovako njemu besjeđaše:
0065 ”Đe si bio, Ljutica Bogdane,
0066 ”Koje su te vile donijele?”
0067 Nijesu me vile donijele,
0068 ”Nego moja viteška nevolja:
0069 ”Evo me je care izagnao,
0070 ”I moje je dvore sažegao,
0071 ”Staru majku u svijet tisnuo,
0072 ”Vjernu moju zarobio ljubu,
0073 ”No sam došo tebe, gospodare,
0074 ”Da te dvorim za života moga
0075 ”Bez ikakve pare ni dinara."
0076 Kada začu od Moskova kralje,
0077 Prevari se, ujede ga guja,
0078 I uzimlje Ljuticu Bogdana.
0079 Dvorio ga za devet godina,
0080 Koliko je u devet godina
0081 Ne izdvori pare ni dinara,
0082 Ni dolame nove ni polovne,
0083 Ne vidio ni koljske odaje,
0084 A kamo li konja krilatoga.
0085 Al’ govori od Moskova kralje:
0086 ”Slugo moja, Ljutica Bogdane,
0087 ”Da idemo u lov u planinu.”
0088 Kralje veli, Bogdan jedva čeka.
0089 Kada gori u planini do’še,
0090 Nikakvoga lova ne viđeše,
0091 Nego po’še na jezero ljuto,
0092 Da vataju utve kroz jezero,
0093 Al’ se utve ne dadu gledati,
0094 A nekmoli u ruke vatati.
0095 Al’ ovako kralje govoraše:
0096 ”Slugo moja, Ljutica Bogdane,
0097 ”Ajde pođi na dvore bijele,
0098 ”Pa dovedi naše sokolove,
0099 ”Da vatamo utve kroz jezero.”
0100 Al’ mu Bogdan krotko odgovara:
0101 ”Gospodaru, od Moskova kralje,
0102 ”Nevjerna je moskovska kraljica,
0103 ”Ona mene vjerovati neće,
0104 ”Bez kakvoga obilježja tvoga.”
0105 Kada viđe od moskova kralje,
0106 Mudar bješe, al’ se pravario,
0107 Daje njemu noža srebrnoga.
0108 Pa se konju u ramena maša,
0109 Kada dođe dvoru bijelome,
0110 Viđela ga moskovska kraljica,
0111 Pa ovako njemu govoraše:
0112 ”Slugo moja, Ljutica Bogdane,
0113 ”Kako mene mili gospodare?”
0114 Ovako joj Bogdan govoraše:
0115 ”O gospođo, moskovska kraljice,
0116 ”Ostao je kralje u planinu,
0117 ”Jere su ga okolili Turci;
0118 ”Neg’ je mene kralje odaslao,
0119 ”Da mi dadeš konja krilatoga,
0120 ”Eda bi ga konjic iznosio,
0121 ”Ako li mi kako ne vjeruješ,
0122 ”Evo tebe noža srebrnoga,
0123 ”Što je tebe kralje odaslao.”
0124 Kada viđe moskovska kraljica,
0125 Prevari se, zmija je ujede,
0126 Pa ulazi u nove kamare,
0127 Uzimala do devet ključeva,
0128 Otvorila do devet kamara,
0129 U devetu konja naodila,
0130 Đe je svoja krila raširio,
0131 Od vrućine sebe prolađuje,
0132 Te je na dvor konja izvodila,
0133 Na njem meće sedlo suvo zlatno,
0134 Sedlo mu je sve kamenje drago,
0135 Potpregnu ga zmijom tropletenom,
0136 Zauzda ga fuzdom pozlaćenom,
0137 Na čelu mu mjesec i danica,
0138 I još lješa dva gajtana žuta,
0139 Pak ga češlja češljem srebrnijem,
0140 Pak ovako mlada besjeđaše:
0141 ”Ajde s Bogm, konju, dobro moje,
0142 ”Dovedi mi zdravo gospodara.”
0143 Kada viđe Ljutica Bogdane,
0144 Pak se konju u ramena baci,
0145 Pak ovako Bogdan govoraše:
0146 ”Ostaj s Bogom, moskovska kraljice,
0147 ”Ne izdvorih pare ni dinara,
0148 ”Ni dolame nove ni polovne,
0149 ”Al’ izdvorih konja krilatoga.”
0150 Zaleće ga zelenom planinom,
0151 Dokle dođe u Stambolu gradu.
0152 Daleko ga care ugledao,
0153 Na bliže ga junak srijetao,
0154 Pa ga care grli i celiva:
0155 ”Blago mene, Ljutica Bogdane,
0156 ”Nijesi me, sinko, prevario.”
0157 Pa mu dade konja krilatoga,
0158 Care njemu što je obećao:
0159 Ogradi mu dvore kod svojije,
0160 I dade mu svoju sultaniju,
0161 Dade mu je za drage ljubovce,
0162 I dade mu za života blaga,
0163 Tu dovede ostaralu majku,
0164 Lijep porod Bogdan izrodio:
0165 Dvije šćeri i četiri sina.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.