Ljubomora/1
< Љубомора
I POJAVA
(Soba, fino namještena, na srijedi sto, na njemu zvonce, pero i mastilo, a okolo njega više stolica.)
MILKA (sama): Danas se Branko neđe zadržao dok ga još nema. Bože, đe li će biti? (Gleda na sat.) Podne je davno prošlo, škola se raspustila, a njega još nema... Čudo mi je kako je on zaboravio na kuću i na me. (Malo žešće.) Zaista mora da je kod one aspide, kod Lene — ona ga je zadržala, inače je on vrlo uredan... (Čuju se koraci.) Ali evo... To će biti on. (Sluša.) Jest, jest, on je, sad se samo drži. (Sjedne.)
|