Ljuba Malog Radojice

Izvor: Викизворник


Ljuba Malog Radojice

Bela vila u selo doziva:
„Malo selo, što si neveselo,
„Što u tebi sad kolo ne igra?"
A druga joj vila odgovara:
„Muči, drugo, grlo te bolelo! 5
„Kako će im sad kolo igrati,
„Kad umire majki Radojica,
„Ostaje mu ljuba udovica,
„I u ljube čedo prenejako,
„Prenejako od petnajes dana. 10
„On na ljubi čedo naručuje:
„„Moja ljubo, ne bila prokleta,
„„Ne udaj se za tri godinice,
„„Dok odraste moja sirotica.""
Za tim malo vreme postojalo, 15
Stadoše joj braća dolaziti,
Da je vode dvoru bijelome.
Al' besedi mlada udovica:
„Počekajte, moja braćo draga,
„Dokle zađe za goricu sunce, 20
„Dok uspavam sirotu nejaku,
„Da ne vidi kud mu ode majka,
„Da ne trza očima za majkom,
„Od kud će mu jadna doći majka."
Na to su se braća rasrdila, 25
Pa odoše dvoru bijelome.
Za tim malo vreme postojalo,
Malo vreme tri godine dana,
Pa joj dođe roditelj i majka,
Da je vode dvoru bijelomu. 30
Al' besedi mlada udovica:
„Počekaj me, roditelj' i majko,
„Dokle zađe za goricu sunce,
„Da uspavam sirotu nejaku,
„Da ne vidi kud mu ode majka, 35
„Da ne trza očima za majkom,
„Od kud će mu jadna doći majka."
Počeka je roditelj i majka,
Uspavala sirotu nejaku,
Digoše se s Bogom putovati. 40
Na devere čedo naručuje:
„O deveri, braćo nerođena,
„Nerođena, kano i rođena,
„Kada bude o Vaskrseniju,
„Svom pokrojte belo i crveno, 45
„A mojemu čisto ruvo crno,
„Nek se znade da je sirotica."
U planini noćcu zanoćiše,
U planini pod zelenom jelom,
Kad u jutru beo dan osvanu, 50
Al' protuži mlada udovica:
„Što će jutros moja sirotica?
„Kome će se jutros obrnuti?
„Ko li će je jutros opasati?
„Ko li će joj bela leba dati?" 55
Al' je stara majka razgovara:
„Ne brini se, moje čedo drago,
„U deteta stara baba ima,
„Babi će se jutros obrnuti;
„U deteta mlade tetke ima, 60
„Tetke će ga jutros opasati;
„U deteta strine milostive,
„Strine će mu bela leba dati."
Al' besedi mlada udovica:
„Što me, moja majko, razgovaraš: 65
„Stara baba umreti će brzo,
„Mlade tetke udaće se brzo,
„Strina voli svome nego mome."
To izreče, rastade se s dušom.
Lepo j' stara saranila majka 70
U gorici pod zelenom jelom.
Ode majka gorom kukajući:
„Čarna goro, učini joj lada,
„Slavuj-ptica, ti joj popoj često,
„Jer je mlada, mila joj je pesma." 75
Ode majka dvoru bijelomu,
Al' o' čeda vajdu ne videla,
Tek što j' svoju ogrešila dušu,
Te je čedo rastavila s majkom.

[Uporedi I4, br. 739]



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 573-576.