Ja te volim samo za to
Ne volim te zlato moje,
Rad' bogastva ni rad blaga,
Ja te volim samo za to,
Jer si mome srcu draga.
Što će meni blago pusto
I raskošni tvoji dvori,
To sve može iskra jedna
U pepeo da pretvori.
Anđeoske oči tvoje,
I svilena kosa plava,
To je za me sve bogastvo,
To je moja sreća prava.
I ljubav je sreća,
Za bogastvom ja ne hrlim,
Samo tebe jedinico
Da cijelim vjekom grlim.
Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 9., u Beču, 6. jula 1897., str. 134. – 135.