Jadna moma

Izvor: Викизворник
Jadna moma
Pisac: Kosta Abrašević




        
Jadna moma

Hučna reka struji, žuri,
    Skoka lagana.
Kraj nje sedi moma — čeka
    Svoga dragana.

Jednog dana: u boj treba —
    Vojno polazi;
Odavno je kako ode
    Još ne dolazi.

Jošte sunce nije zašlo,
    Beše zarana,
Doleteše blizu mome
   Do dva gavrana.

I pred njome — kao poklon,
   Glave sagnuše,
I s grančice olistale
   Tužno graknuše:

„Mi idemo iz daleka
   Leta žurnoga,
Vesnici smo — jadna momo,
   Glasa tužnoga.

Grozne tuge, od nje kam bi
   Mekši postao:
Tvoj je dragan na bojištu
   Mrtav ostao.

Svi za kralja — u redove
   Bojne stadoše;
Boj se zače, hrabri sinci
   Hrabro padoše".

Tužni glasi, ah, u srce
   Momu teknuše;
Uzdrhtale grudi njene
   Bolno jeknuše:

„Proklet bio grozni kralju!“
   Kletva zahrli.
Skoči dole — bistra reka
   Momu zagrli.

1893 g.



Izvor[uredi]


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Kosta Abrašević, umro 1898, pre 126 godina.