Jabuka se vjetru moli,
Da joj grane ne odlomi:
„Da moj vjetre, ne lomi me!
„Ne lomi me, ne krši me;
„Ja sam tebi rod rodila: 5
„Svaku granu dv’je jabuke,
„A na vrhu i četiri;
„Na vrh soko gn’jezdo vije,
„Na kor’jen mi zmaje sjedi,
„Zmaj sokolu poručuje: 10
„„Ako puštih živa ognja,
„„Gn’jezdo ću ti opaliti,
„„Tiće ću ti poFatati.””
„Soko zmaju odgovara:
„„Moj’ su tići poletari, 15
„„Brzo će mi polećeti
„„Put onoga slavna mjesta,
„„Dobre glase odnijeti,
„„Da smo mi svi zdravo i veselo.[1]””
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 504.
