Na izvoru ćevojka
bijelo lice umiva.
Mlaćan junak prolazi
i boga joj naziva.
Đevojka se okrenu, 5
duboko se pokloni,
lice joj se zasija
kao sunce kroz oblak.
Junak slatko progovara,
a đevojka odgovara: 10
„Ajd’ otale, mlad junače,
ja sam mlada zavoljela,
o'đe vidiš tijelo samo,
a duša je moja tamo.“
Ode junak kroz goru, 15
srce osta na izvoru.
Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu. Knj. 2, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1987., str. 28-29.