Đak i đavo
Bio je u nekakvom manastiru đak jedan vrlo izjelica, a pri tom imao je i kaluđera odveć tvrdicu koji mu je poredno davao da jede, a još manje da pije. U veče, kad bi pošli da liježu, vazda bi kaluđer opazio da đak nešto u svojoj ćelici vazda radi, te jednu veče proviri kroz vratnice rupu, pa kad vidi đaka đe je zaždio pe šest svijeća ujedno i na njih peče jaja, začudi se čudu, što još nikada nije ni čuo a kamo li vidio, prekrsti se od čuda govoreći: anatema te đavola i njegova brata đakata. A od nekuda doleti đavo, pa reče kaluđeru: nijesam ni ja još to nikad vidio.
Izvor
[uredi]Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 114.