Što si, lijepa Rakle moja,
tvoj smijeh slatki pripravila,
ter je ljepos rajska tvoja
svijetlo čelo razvedrila?
Ali, lijepa mâ gospoje,
u posmijehu hoćeš riti
da kameno srce tvoje
hoće mene pomiliti?
Ali mlados tva mi veli
veseloga sred pogleda
da se diči i veseli
mrtva mene, jaoh, gdi gleda?
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
