Čemu me potvaraš, prisvijetlo sunačce

Čemu me potvaraš, prisvijetlo sunačce Писац: Nepoznati autor

840. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.

* * *

Čemu me potvaraš, prisvijetlo sunačce,
   ter meni rastvaraš jadovno srdačce?
Nemoj me odgonit, gospođe od gospoj,
   molim te, [ni] umorit, kada grih nî koji moj.
Jošte te ja molju, grimizna svilice, 5
   razumje' nevolju od tužna služice,
ter meni sve vjeru' i mojoj mladosti,
   kad ti što govoru od moje naglosti;
to li mi ne hoćeš, gospođe, dopustit,
   bez tebe skoro ćeš mu mlados opustit. 10

                  Dosta.

---