Srdačce zlo boli razbludnu moju vil
ka dosle se oholi da ne zna ljuven stril.
Ljubljena gospoje, iste su, znaj, rane
i moje i tvoje s ljubavi nam dane;
ista je, znaj, strila, tvu sumnju tja vrzi,
tve srce ranila ka rani me prsi;
ista je, jaoh, boles, ista je, jaoh, nemoć,
isti lijek nami jes, ako ti samo hoć.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.