Kada, cvijete moj ljuveni,
ukažeš mi lice bilo,
primaljetje tada 'e meni
priveselo i primilo.
A kada li s mene odvratiš
zrak vedroga od pogleda,
ljeto u zimu oštru obratiš
punu snijega, mraza i leda.
Tim kad bi mi ne branila
sve dni gledat lica cvijetje,
vik ne bi mi zima bila,
neg sveđ drago primaljetje.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.