Prikrasna ljeposti, izbav' me tužice,
jer ne imam radosti cjeć jadne suzice.
Ovo ti vas moj vijek s čemerom istrajah,
želeći jadu lijek s tužicom ki prijah.
Krjeposti izgubih od moje snažice, 5
misleći kako bih probavio tužice
ke prijah pod silu s velikom žalosti,
odveće nemilu bez nijedne milosti.
Lice mi sve blijedi cjeć gorka čemera, 10
koji me svud slijedi bez goja i mira.
Cjeć togaj lijek prošu od ovej tužice,
da veće ne nošu poniknuv očice.
A lijek jes, diklice, u tvomu pogledu,
da drago očice otvoriš kad gredu. 15
A ti znaš najbolje ke ćutim žalosti
i koje nevolje trpjeh od mladosti.
Cjeć togaj, diklice, daj mi lijek od jada,
da veće srdačce ne plače odsada.
Mene ćeš izbavit od gorke tužice, 20
a sebe proslavit i tvoje očice.
Drugi lijek ja ne znam neg vesel pogled tvoj,
cjeć koga sve predam skončaje život moj.
Dosta.
