Pozrite, očice, ke spite skozni san,
sad viđte, sunačce, jer priđe tvoj sužan.
Pozrite, očice, s pridragom ljepotom,
da ne znam tužice o[d] danas i potom.
Pozrite, očice, gdje trudno uzdišem, 5
odnes' mi suzice, jer od njih usišem.
Pozrite, očice, gdje skonča život moj,
još veće me lice, kad pozrim obraz tvoj.
Pozrite, očice, tvojome krjeposti,
jer ne imam snažice cjeć tvoje ljeposti. 10
Nut vehnem kopneći jak cvijetak prid slanom,
suzice roneći s tužicom sve jadnom.
Čudim se sam sebi gdi osta život moj,
jer nigdar prije ne bi tač gledan obraz tvoj.
Kad zgledah sad tebe, ustidoh kako led, 15
ne poznah sam sebe, - hitar bi tvoj pogled, -
kroz ljubav toliku ku t' nosim s milosti
sve sasvijem veliku od moje mladosti.
Nu mal čas postavši spoznah se s tužicom
i stah te gledavši jadovnom suzicom. 20
I ti tu ima stid, uzbiv se od srama,
oda sna ne ima vid, str oči rukama;
plamen ti udari u lice rumeno
jak sunce u gori u cvijetje crljeno.
Prihitro pogleda, život mi porazi, 25
kako cvijet grun leda kada ga ispraži.
Sve sasvijem spraži mi, da tužim po vas vijek:
umrijeti da bi mi, jer ne znam ini lijek!
