Pjesan CII (Saltijer slovinski)

Извор: Викизворник
Pjesan CII
Писац: Игњат Ђурђевић



Pjesan CII

Spomenutjem od privišnje dobrote i bezbrojnijeh milosti koje je s nebesa primio užiže sama sebe na proslavjenje gospodinovo.




    O me duše sva ljubavi,
daj blagosov stvorcu i bogu ;
sve što imam, sve što mogu
i sve što sam njega slavi
i njegovo pridrazime 5
uzvišivaj pjesnim ime.
    Svemoguću krunu svudi
blagodari, dušo moja,
i milosti svo’e bez broja
nikad srcem ne zabudi, 10
neg razmišljaj da dovika
dar njegov si svakolika.
    On smiljenjem sve krivine
a nemoći tvoje ozdravlja;
on tvoj život moćno izbavlja 15
iz pakljene smrtne tmine
milosrdno ter na nebi
krunu od zviezda spravlja tebi;
    napuniva tvoju odvise
zemlju dobar i milosti; 20
pomladjenoj tvoj jakosti
on orlovu snagu udiše,
neka možeš upriet oči
rajsko u sunce vječne istoči.
    Prid svo'em stolom, gdje ujedno 25
s pravdom milos sjedi i sudi,
tko je okrivljen krivo od ljudi
opravda se pripravedno,
a sve sile bezakone
na pedepsu vrat priklone. 30
    Po njem biše puti istini
Moizesu ukazani
za privesti puk izbrani
k obećanoj kraljevini;
on htje svomu puku odkriti 35
kako žudi služen biti.
    Naš svedržac blag i mio
velika je pun smiljenja,
ter je ljudska sagrješenja
vazda odpušto i trpio 40
i obraćo praštajući
dugu u milos gnjiev minući.
    Svo'e pedepse manje jesu
negli naše krivstvo priko;
on ne plaća vik koliko 45
naše zloće dostojne su,
er dobrota svo'a daleče
svaki umrli grieh pritječe.
    Koliko je uzvišeno
nad svom zemljom nebo svoje, 50
uzvišeno toliko je
smilovanje svo'e blaženo
vrhu duša u kieh pravi
božanstveni strah boravi.
    Gledaj kо je višnji odsjeko 55
vrhu svieta sviem široka
kraj zapadni od istoka,
i znaj da tač nadaleko
on i naša krivovanja
svo'em proštenjem s nas uklanja. 60
    Ko vrh roda čaćko svoga
on više nas milos ima,
kada s dvorbam podobnima
u bojazni služimo ga;
on zna stvor naš slab koli je 65
ter nam slabiem razumije;
    zna da stvorni mi od kala
svi smo zemlja i prah tmasti,
ter, kо od trave sviet prošasti,
svenivamo, jaoh, domala, 70
er duh iz nas poć će i neće
za stan svoj nas poznat veće.
    A vrh višnjieh bojaznika
milosrdje božanstveno
bit će stavno i utvrdjeno 75
kako od vika tač do vika,
braneć vlastim snažne ruke
dugosrećne njih unuke.
    Sviem ki boga služe i paze
pravde će se štit njegove 80
pružit sinova u sinove,
da se nikad ne poraze
djeca od otac ki svoj sveti
zakon drže na pameti.
    Više od sunca bog kralj gori 85
na pristolu sjedi svomu,
on gospodi sam svakomu,
on sam vlada sve što stvori:
on sam primaj nepristale
dike, časti, slave i hvale. 90
    Tiem, nebeske sviesti slavne,
najmoćnije svieh od stvora,
najljepšega ke ste dvora
dvorkinjice nepristavne,
skupno rajskieh sred visina 95
proslavjajte gospodina.
    Vi, kieh posluh božanstveno
na trenutje zgledno leti,
vi, njegovoj ke ste u četi,
hvalite ga nesvršeno 100
sveđ, svud, svakčas, s sviem stvorima
a s mom dušom nada svima.
    Sad, kо sprva, i unaprieda
časti, o raju, trojstvo i reci:
“S ocem porod slavu steci, 105
očin izgled bez izgleda,
i ki oba druži i grli
svemogući duh neumrli”.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Игњат Ђурђевић, умро 1737, пре 287 година.