Nadgrobnica Antunu Lučiću

Извор: Викизворник
Nadgrobnica Antunu Lučiću
Писац: Мавро Ветрановић


Nadgrobnica Antunu Lučiću

gospodinu Dum Antunu Lučiću, Dubrovčaninu, vrijednomu učitelju od božjijeh zakona.


* * *


Ovdi je smrt prika, svakomu nemila,
   vridnoga, knjižnika pod mramor spremila,
oca Dum Antuna ki je bil za diku
   zlat vjenčac i kruna gradu Dubrovniku,
i ostaloj državi, Lopudu najliše,
   gdje tijelo ostavi a k nebu duh dviže,
s dva vijenca, ke je dobio, što mu čes pokloni;
   urešen zač je bio objema zakoni:
učitelj ki je mnozih za sobom ostavio,
   i u djelijeh crkovnih mnoge postavio;
gdi svojom dobrotom duhovni svoj nauk
   i svojijem životom vladao je velik puk;
svetinja gdi svoja od đavljijeh uzica
   slobodi bez broja krstjanskijeh dušica;
i dobrijem naukom, ki mu je bog sazdao,
   vazda je prid pukom jak drugo sunce sjao;
i kako Diana istočna svjetlosti
   svijeti sad nad nama kon božje milosti;
gdje kosti i tijelo redovnik izbrani
   u brime dozrilo pod pločom nastani,
a blažen duh se svoj u višnjijeh naseli,
   da u slavi nebeskoj vazda se veseli,
u krilu Abraina, jer se tuj raduje
   nad svijema zvijezdama gdi sam bog kraljuje.
Er s duhom rasprti telesnu tegotu,
   izvede od smrti k vječnomu životu,
gdi naglos od smrti ne može po vijek vas
   potlačit ni strti ni spržit počten glas;
ter moli sad boga s goruštom ljubavi,
   od raspa svakoga da svoj puk izbavi,
da sada i vazda razmirja i rati
   ni pomor ni glada ne da mu poznati;
i da bog izbavi sve duše krstjanske
   s mrnari i s plavi od ruke poganske,
i od morske pučine, jadovno gdi takoj
   topi se i gine mrnara velik broj. -
Svi ljudi, sve žene, komu se tim zgodi,
   od dijeve blažene da ovi dom pohodi:
nemoj vam trudno bit s molitvom skrušenom
   ovi grob pokropit vodicom blaženom
i rijeti: blažen bio, bez konca po sve dni,
   koga je poklopio ovi grob kameni.



Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Мавро Ветрановић, умро 1576, пре 448 година.