Ljubovnici/48

Извор: Викизворник
Ljubovnici
Писац: Nepoznati autor
Petnaesti prizor


Petnaesti prizor
VESELA, PROŽDOR i STARAC

VESELA: Evo me, gosparu, što ti je od potrjebe?
STARAC: Donesi oni konopac od gustijerne, zašto hoću da vežemo ove furfante.
PROŽDOR: Ne nosi, Vesela, brače! Znaš li da sam te ovu pasanu noć ja skapulao iz vražjijeh nokata?
VESELA: Jes, zaisto, nemojmo ga, gosparu, vezat, dobričak je, hoće mi ga se.
STARAC: Ali hoću znat što je frakao, zašto se ovako obukao. A gdje je ovi drugi?
PROŽDOR: Eto ga, gosparu, za kantunom, udri na njega, on je sve ovo kriv, on me je na ovo stavio.

STARAC ide gledat za kantunatu.

PROŽDOR: A ja ću opordentem rivam[1]. (Ide tja)
STARAC: Nije nikoga! A gdje bje Proždor?
VESELA: Utekao je doma.
STARAC: A zašto ga nijesi čuvala?
VESELA: A, ja ću ti ga čuvat!
STARAC: Da tko nego ti? Imaš mi je platit! A, evo Intrigala, sad ću te adžustat. Intrigalo, ovamo stani! Dvigni ju malo na konja![2]

Референце[уреди]

  1. opordentem rivam (lat.) - Proždorov iskrivljeni latinsko-talijanski govor treba da znači: ja ću na drugu stranu; on je opordentem povezao s izrazom opurduj („goni", „nosi se"), koji primjerice upotrebljava Fabricijo zaključujući treći prizor drugoga čina; rivam je prema tal. riva (obala). (F. Čale)
  2. Dvigni ju malo na konja - izraz „konj" i „dati konja" potiče od dubrovačkog običaja kažnjavanja učenika tako da ga se stavi na krkače i batina po zadnjici. Isti način kažnjavanja spominje Držić u Dundu Maroju.