Kaže se ma vila milosna njeki hip,
a njeki nemila i gorka jak nalip,
ter k meni obraća svoj pozor sunčani,
a po tom odvraća i vidit zabrani.
Sad žali nemir moj, sad mi trud zadaje, 5
pak velmi drag sam njoj, pak za me ne haje.
Njegda me ufanja napuni veselo,
a njekad plakanja, zato grem dreselo.
Ter ova promjena, čestit pak tužan bit,
u malo vremena moje će dni skratit. 10
I dosle da grem živ, čudu se odveće,
toli sam bolježljiv, pun svake nesreće.
Smrtni je prem poraz uživat radosti,
a skusit pak do čas ovake žalosti.
Izvor
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXI, Djela Dominika Zlatarića, str.173-174, Zagreb, 1899
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Златарић, умро 1613, пре 411 година.