Jutros iduć pokraj mora,
sta pisati vil n'jekoja
po pržini odizgora:
ti s' ma ljubav, a ja tvoja.
Pa vrli toga čuh — — — 5
ja očima pismo sligju,
ter pristupju malo bliže,
da to pismo bolje vigju.
Vidjeh bolje, pišuć veli:
о ljubavi, htjej mi riti, 10
duša moja koga želi,
što me nećeš š njim staviti?
Užeže se srce u meni
živiem plamom u toj doba,
rieh: gospoje, plam ljuveni 15
jednak da nas prži oba.
Nu tej rieči da ne izginu,
jak vrh trave put od zmije,
da u skora tuj pržinu
s pismom vihar ne razvije. 20
Toj rečeno ne bi mani,
vihar smrsi sva taj slova
taj čas ostah ja — — —
drugu mis'o uze ova,
ali puziva ženska ćudi! 25
— — — — — — — — — —