Odkole ne skriva ovaj vil svoj ures,
pamet mi uživa njekoju vičnu čes
i niku slas novu. U kojoj sladosti
čestit se ja zovu među svom mladosti,
zašto sam stanovit nje lipos da radi 5
da svaj stril jadovit milostju osladi,
ter da mi pokripi srdačce ljuveno,
koje mi rascipi nje ličce rumeno.
Напомена
Извор
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.