Oh, što se ne čudi zajedno sa mnom sad,
ako je od ljudi ovu tko vidil kad;
ar samo ne čudi moja se sad mlados,
nu želnu smrt žudi, odkli zna nje rados.
Od ke stril jak mačem život moj proleti, 5
ljuveno da plačem sve dni me pameti;
jer kada izide, uzmni me srdačce
s nebesa da pride na saj svit sunačce.
Napomena
Izvor
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
