Miljenko, iz krila moje vil sad bježi,
er ona nemila cvili te, ne tješi.
Čime te celiva medenijem ustima,
srce ti ranjiva, taku vlas ona ima;
pod lijepijem obrazom, znaj, dijete da krije
hudi jed s porazom ljutice od zmije.
Te je ćudi odvijeka da nje su celovi
zla rana bez lijeka i smrtni otrovi.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
