Pređi na sadržaj

Elena ugrabjena2/SKAZANJE PRVO

Izvor: Викизворник
Elena ugrabjena
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE DRUGO-SKAZANJE PRVO



* * *


 
                 ČINJEN'JE DRUGO

                 SKAZANJE PRVO

                  ETRA I KLIMENE

ETRA:

   Klimene, drugo ma,
ka mi si sveđ bila 555
nad svjerna drugama
i draga, i mila,
   da pokle nas vjera istina
i prijateljske vez ljubavi
posred dvora Elenina 560
skladno združi i sastavi,
   naše želje i odluke,
i što u sebi mi mislimo,
među nami bez razluke
jedna drugoj ne tajimo, 565
   i ko srca naša općena
jesu, draga ma družice,
toliko nas lijepa Elena
ljubi, kako sve sestrice.
   Ona nami ljubežljiva, 570
sve što ikada mislit bude,
na uzdanu sve odkriva,
sve nam kaže svoje požude;
   i da od srama kad velika
sve nam misli ne odkrije, 575
nje nam obraz i prilika
srca želje pripovije.
   Tim potajnu ovu miso
ne mogu ti neg izrijeti,
ku je novi gos upiso 580
sred sumnjive me pameti.
   Strah me je, da on za stvar inu
iz države svoje rodjene
u ovu došo nije krajinu,
neg za ljubav lijepe Elene. 58
   Kom nje obraz vedri vidje,
svijem ljepotam narešeni,
jes vidjela, ko ublidje,
i priliku svu promijeni;
   a kako se pak pojavi 590
na ljuvenom nje pogledu,
s kom dragoćom, s kom ljubavi
šnjom zavrže svu besjedu?
   Da je ona tvrde od stijene,
vitez toli lijep i mio 595
na riječi bi sve medene
nje srdačce ulovio.

KLIMENE:

   Sve sam dobro ja vidjela,
lijepa i mila ma družice,
i željene razumjela 600
naše drage još kraljice.
   Strah me je, da ona većma gori,
izranjena po životu,
neg kraljević, ki ju dvori,
za steć rajsku nje ljepotu. 605
   Jes vidjela, s kom radosti
na svoj ga je dvor primila,
s kom ljubavi njega gosti,
kako mu se kaže mila,
   prem očito za što vidi, 610
da kraljević pun miline
za nje uresom sahne i blidi,
taje, vene, kopni, i gine?
   Jes vidjela na trpezi
kako odkriva svu požudu, 615
da ljuveni nega vezi
u žestokom drže trudu?
   ko pozore svoje upira
u poglede nje sunčane,
vruće uzdahe ter podira, 620
kijem svjedoči svoje rane?
   Kako iz čaše sveđ zlaćene
s one iste strane pije,
gdi ona usti svoje medene
postavila jes od prije? 625
   Kako vinom hitro piše,
da se od tega kralj ne stavi:
srce moje za te uzdiše,
o Elena ma lubavi?
   Ke mlađahnoj Ermioni 630
on celove da bez broja,
za uzet one, ke joj doni
razbludjena majka svoja?
   S kom dragoćom sva ljuvena
pripovijeda prednja dila, 635
i ko šnjime zaljubjena
bi Enone lijepa vila.

ETRA:

   On pod sjenom starijeh želja
hoće ukazat ljubav novu,
ka mu srce ljuto strijelja, 640
i zanosi svijes njegovu.

KLIMENE:

   Lijepa Elena sluša i gleda
pomno i hitro sva ta djela,
za sve da se poznat ne da,
da je tu ljubav razumjela. 645

ETRA:

   Ne samo joj ne dohodi
srdžba u pamet toga cića,
neg s ukradom oči svodi
na lijepoga kraljevića.

KLIMENE:

   Na što će se rasrčiti? 650
To er drage nje su dike
slavnu mladcu, ki na sviti
u lijeposti ne ima slike?

ETRA:

   Vjeruj meni, svaka vila
ćuti rados prem veliku, 655
da je ne lipos draga i mila
lijepu i mladu ljubovniku.
   Menelaa ja mudroga
veoma hulim, ma družice,
što ne vidje plama ovoga 660
zatravljene sve kraljice,
   nego jošte u nevrijeme
put Krete je zajedrio,
i s vitezom gizdavime
ljubi mladu ostavio. 665

KLIMENE:

   Ču li, ko joj priporuči
slavna mladca i vesela?
ko na ljubav da ju uči,
još da ona ne bi umjela.

ETRA:

   Jedva tada lijepa Elena 670
od veselja smijeh ustavi,
ter mu reče razbludjena:
biće, ko tva milos pravi.

KLIMENE:

   Bi nepamet prem velika,
mnoga ludos za ne riti, 675
uz ljepahna ljubovnika
lijepu ljubi ostaviti.

ETRA:

   Slama i oganj vik ne more
na jednomu mjestu stati,
što oba dva ne dogore, 680
što se u plam sve ne obrati.
   Nu kraljica sadružena
s kraljevićem lijepijem grede.
Nije nam odi već vremena
prodiljivat sej besjede. 685

KLIMENE:

   S puta im se uklonimo,
i u svijetle hod’mo dvore,
da od ljubavi, ku sumnjimo,
slobodno se razgovore.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.