Cmilje brala Senjanka đevojka,
Cmilje brala, u goru gledala,
U gori je četu ugledala,
Đe spavaju ne čuvaju stražu,
Pa se k njojzi bliže primaknula, 5
Pokrala im svijetlo oružje.
Metnula ga u zelenu travu,
Pokrila ga gorom listopadom;
Otole se mlada povraćala,
I u putu nikoga ne srete, 10
Do li jednog Senjanina Iva.
Progovara Senjanine Ivo:
„Oj Boga ti, Senjanko đevojko!
Što si tako žuta i blijeda?
Ja li si se prepanula vuka? 15
Ja li mlada u gori hajduka?"
Progovara Senjanka đevojka:
„Oj Boga mi, Senjanine Ivo!
Nijesam se prepanula vuka,
Niti mlada u gori hajduka, 20
Već sam cmilje po gorici brala.
Cmilje brala u goru gledala,
U gori sam četu ugledala,
Đe spavaju ne čuvaju stražu,
Pokrala im svijetlo oružje, 25
Metnula ga u zelenu travu,
Pokrila ga gorom listopadom.“
Kad to začu Senjanine Ivo,
Meće ruku u džep od dolame,
Pa izvadi zlaćena đerdana: 30
„Naj to tebi, Senjanko đevojko,
Naj to tebi za života tvoga.“
Srpske narodne pjesme iz okoline hercegnovske i dubrovačke, skupio i za štampu priredio Veljko Radojević, Izdanje skupljačevo Fresno, Kal. 1912., str. 118-119.
