Hajduci/10
< Хајдуци
5.
(Druga strana šume, puške se jednako čuju)
VITOMIR (stupi zamišljen): Moja majka uzdiše za mnom; moja majka ne zna kud joj se čedo skita. Mili Bože, šta znam da činim? Ovamo sam se zakleo družini da ću ostati s njima, a ovamo me duša boli kad pomislim na majku. Ako odem kući, pogaziću za¬kletvu, uvrediću Boga; ako ostanem ovde, neću moći tugu preboleti. Hajdučijo, hajdučijo, nikom nisi donela blagoslova, valjda ni meni nećeš!