Falila se Falisava:
„Ne ću stara ni bradata.
„Veće mlada golobrada."
To začuo star djedina.
On obriči b'jelu bradu. 5
I oboji te brčine,
Pak on ode Falisavi:
„Srce, dušo, Falpsavo!
„Evo tebi golobrada."
Zaprosi je, isprosi je, 10
Odvede je svome dvoru.
Kad je bilo od po noći,
Govorio star djedina:
„Falisavo, dušo moja!
„Prostri meni pokraj peći, 15
„Pokraj peći, a na vreći."
Osjeti se Falisava,
Nabra njemu stranu smilja.
Stranu smilja i bosilja.
Privali mu uz leđine, 20
Pa pobježe Falisava,
Ode pravo svome dvoru.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 311.
