Ustavna povelja državne zajednice Srbija i Crna Gora (2003)

Izvor: Викизворник

Polazeći od ravnopravnosti dve države članice, države Crne Gore i države Srbije koja uključuje Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu i Autonomnu Pokrajinu Kosovo i Metohiju, koja se u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija trenutno nalazi pod upravom međunarodne administracije, na osnovu Polaznih osnova za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore od 14. marta 2002. godine, Narodna skupština Republike Srbije, Skupština Republike Crne Gore i Savezna skupština, donose

USTAVNU POVELjU DRŽAVNE ZAJEDNICE SRBIJA I CRNA GORA

I[uredi]

Ime[uredi]

Član 1.

Ime državne zajednice je Srbija i Crna Gora.

Načelo ravnopravnosti[uredi]

Član 2.

Srbija i Crna Gora zasnovana je na ravnopravnosti dve države članice, države Srbije i države Crne Gore.

Ciljevi[uredi]

Član 3.

Ciljevi Srbije i Crne Gore su:

  • poštovanje ljudskih prava svih lica u njenoj nadležnosti,
  • očuvanje i unapređenje ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i vladavine prava,
  • uključivanje u evropske strukture, a naročito u Evropsku uniju,
  • usklađivanje propisa i prakse sa evropskim i međunarodnim standardima,
  • stvaranje tržišne ekonomije koja se zasniva na slobodi preduzetništva, konkurenciji i socijalnoj pravdi i
  • uspostavljanje i obezbeđivanje neometanog funkcionisanja zajedničkog tržišta na svojoj teritoriji, kroz koordinaciju i harmonizaciju ekonomskih sistema država članica, u skladu sa principima i standardima Evropske unije.

Simboli[uredi]

Član 4.

Srbija i Crna Gora ima zastavu, himnu i grb, koji se uređuju zakonom Srbije i Crne Gore.

Teritorija[uredi]

Član 5.

Teritoriju Srbije i Crne Gore čine teritorije država članica Srbije i Crne Gore.

Granica Srbije i Crne Gore je nepovrediva.

Granica između država članica je nepromenljiva, osim uz obostranu saglasnost.

Sedište institucija[uredi]

Član 6.

Administrativni centar Srbije i Crne Gore je u Beogradu.

Sedište Skupštine Srbije i Crne Gore i Saveta ministara je u Beogradu, a sedište Suda Srbije i Crne Gore je u Podgorici.

Državljanstvo[uredi]

Član 7.

Državljanin države članice je i državljanin Srbije i Crne Gore.

Državljanin države članice ima jednaka prava i obaveze u drugoj državi članici kao i njen državljanin, izuzev izbornog prava.

II[uredi]

Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama[uredi]

Član 8.

Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, koja je sastavni deo Ustavne povelje, usvaja se po postupku i na način predviđen za usvajanje Ustavne povelje.

Ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i građanskih sloboda[uredi]

Član 9.

Države članice uređuju, obezbeđuju i štite ljudska i manjinska prava i građanske slobode na svojoj teritoriji.

Dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava, individualnih i kolektivnih, i građanskih sloboda ne može se smanjivati.

Srbija i Crna Gora prati ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i građanskih sloboda i obezbeđuje njihovu zaštitu, u slučaju kada ta zaštita nije obezbeđena u državama članicama.

Neposredna primena međunarodnih ugovora[uredi]

Član 10.

Odredbe međunarodnih ugovora o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama koji važe na teritoriji Srbije i Crne Gore neposredno se primenjuju.

III[uredi]

Principi tržišne ekonomije[uredi]

Član 11.

Ekonomski odnosi u Srbiji i Crnoj Gori zasnivaju se na tržišnoj ekonomiji utemeljenoj na slobodnom preduzetništvu, konkurenciji, liberalnoj spoljnotrgovinskoj politici i zaštiti svojine.

Srbija i Crna Gora sa državama članicama koordinira i harmonizuje ekonomske sisteme.

Zajedničko tržište[uredi]

Član 12.

Srbija i Crna Gora ima zajedničko tržište.

Za nesmetano funkcionisanje zajedničkog tržišta odgovorne su države članice.

Sloboda kretanja[uredi]

Član 13.

U Srbiji i Crnoj Gori slobodno je kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala.

Zabranjeno je sprečavanje slobodnog protoka ljudi, robe, usluga i kapitala između države Srbije i države Crne Gore.

IV[uredi]

Međunarodni subjektivitet[uredi]

Član 14.

Srbija i Crna Gora je jedan subjekt međunarodnog prava i član međunarodnih globalnih i regionalnih organizacija za čije članstvo je uslov međunarodni subjektivitet.

Države članice mogu biti članice međunarodnih globalnih i regionalnih organizacija za čije članstvo nije uslov međunarodni subjektivitet.

Uspostavljanje i održavanje međunarodnih odnosa[uredi]

Član 15.

Srbija i Crna Gora uspostavlja međunarodne odnose sa drugim državama i međunarodnim organizacijama i zaključuje međunarodne ugovore i sporazume.

Države članice mogu održavati međunarodne odnose, zaključivati međunarodne sporazume i osnivati predstavništva u drugim državama, ako to nije u suprotnosti sa nadležnostima Srbije i Crne Gore i interesima druge države članice.

Primat međunarodnog prava[uredi]

Član 16.

Ratifikovani međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad pravom Srbije i Crne Gore i pravom država članica.

V[uredi]

Utvrđivanje nadležnosti državne zajednice Srbija i Crna Gora[uredi]

Član 17.

Srbija i Crna Gora ima one nadležnosti koje su joj poverene Ustavnom poveljom.

Države članice mogu zajednički poveriti Srbiji i Crnoj Gori vršenje dodatnih poslova iz svoje nadležnosti.

Finansiranje nadležnosti državne zajednice Srbija i Crna Gora[uredi]

Član 18.

Države članice će obezbediti finansijska sredstva za obavljanje poverenih nadležnosti i dodatnih poslova Srbije i Crne Gore.

VI[uredi]

1. SKUPŠTINA SRBIJE I CRNE GORE[uredi]

Nadležnost[uredi]

Član 19.

Skupština Srbije i Crne Gore odlučuje o Ustavnoj povelji, kao najvišem pravnom aktu Srbije i Crne Gore, na način utvrđen Ustavnom poveljom i donosi zakone i druge akte o:

  • institucijama osnovanim u skladu s Ustavnom poveljom i njihovom funkcionisanju;
  • primeni međunarodnog prava i konvencija koje utvrđuju obaveze o saradnji Srbije i Crne Gore sa međunarodnim sudovima;
  • proglašenju i ukidanju ratnog stanja, uz prethodnu saglasnost skupština država članica;
  • vojnim pitanjima i odbrani;
  • članstvu Srbije i Crne Gore, kao subjekta međunarodnog prava, u međunarodnim organizacijama i o pravima i obavezama koji proističu iz tog članstva, uz prethodnu saglasnost nadležnih organa država članica;
  • utvrđivanju granica Srbije i Crne Gore, uz prethodnu saglasnost skupštine države članice na čijoj teritoriji je ta granica;
  • pitanjima koja se odnose na standardizaciju, intelektualnu svojinu, mere i dragocene metale i statistiku;
  • politici useljavanja, davanja azila, viznog sistema i integrisanom upravljanju pograničnim poslovima, u skladu sa standardima Evropske unije;
  • ratifikovanju međunarodnih ugovora i sporazuma Srbije i Crne Gore;
  • godišnjim prihodima i rashodima neophodnim za finansiranje nadležnosti poverenih Srbiji i Crnoj Gori, na predlog nadležnih organa država članica i Saveta ministara;
  • sprečavanju i uklanjanju prepreka slobodnom kretanju ljudi, robe, usluga i kapitala u okviru Srbije i Crne Gore;
  • izboru predsednika Srbije i Crne Gore i Saveta ministara;
  • zastavi, himni i grbu Srbije i Crne Gore.

Skupština Srbije i Crne Gore obavlja i druge poslove iz nadležnosti Srbije i Crne Gore, utvrđene Ustavnom poveljom.

Skupština Srbije i Crne Gore donosi poslovnik o svom radu.

Sastav i izbor[uredi]

Član 20.

Skupština Srbije i Crne Gore je jednodoma i čini je 126 poslanika, od kojih je 91 iz Srbije i 35 iz Crne Gore.

Poslanici Skupštine Srbije i Crne Gore biraju se iz svake države članice, u skladu sa evropskim i demokratskim standardima, na osnovu zakona država članica. Tokom prve dve godine po usvajanju Ustavne povelje poslanici se biraju posredno, srazmerno zastupljenosti u Narodnoj skupštini Republike Srbije i Skupštini Republike Crne Gore.

Na prvim izborima poslanici se biraju iz sastava Narodne skupštine Republike Srbije, Skupštine Republike Crne Gore i Savezne skupštine. Ako se u državi članici u tom periodu održe parlamentarni izbori, sastav njene delegacije u Skupštini Srbije i Crne Gore biće usaglašen srazmerno rezultatima izbora.

Posle ovog početnog perioda poslanici Skupštine Srbije i Crne Gore biraju se na neposrednim izborima.

Mandat poslanika traje četiri godine.

Predsednik i potpredsednik Skupštine Srbije i Crne Gore[uredi]

Član 21.

Skupština iz reda poslanika bira predsednika i potpredsednika Skupštine Srbije i Crne Gore, koji ne mogu biti iz iste države članice.

Nespojivost funkcija[uredi]

Član 22.

Predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore i predsednik Srbije i Crne Gore ne mogu biti iz iste države članice.

Način odlučivanja[uredi]

Član 23.

Skupština Srbije i Crne Gore odluke donosi većinom glasova od ukupnog broja poslanika, s tim da za odluku glasa i većina od ukupnog broja poslanika iz svake države članice.

Sloboda govora i imunitet[uredi]

Član 24.

Poslanik ima slobodu govora u Skupštini Srbije i Crne Gore i uživa imunitet za izgovorene reči i druga dela izvršena u svojstvu poslanika.

Poslanik ne može biti pozvan na odgovornost, pritvoren ili kažnjen bez odobrenja Skupštine Srbije i Crne Gore, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina.

Predsednik Srbije i Crne Gore, članovi Saveta ministara i sudije Suda Srbije i Crne Gore uživaju imunitet kao poslanici.

Pravo predlaganja zakona[uredi]

Član 25.

Predlog zakona Skupštini Srbije i Crne Gore može podneti Savet ministara, poslanik i skupština države članice.

2. PREDSEDNIK SRBIJE I CRNE GORE[uredi]

Nadležnost[uredi]

Član 26.

Predsednik Srbije i Crne Gore:

  • predstavlja Srbiju i Crnu Goru u zemlji i inostranstvu;
  • predsedava Savetom ministara i rukovodi njegovim radom;
  • predlaže Skupštini Srbije i Crne Gore sastav Saveta ministara i razrešenje njegovih članova;
  • član je Vrhovnog saveta odbrane;
  • donosi ukaze o postavljenju i opozivu šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije i Crne Gore i prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika;
  • dodeljuje odlikovanja i druge počasti;
  • proglašava zakone koje donosi Skupština Srbije i Crne Gore i propise koje donosi Savet ministara;
  • raspisuje izbore za Skupštinu Srbije i Crne Gore i
  • obavlja i druge poslove utvrđene Ustavnom poveljom.

Izbor[uredi]

Član 27.

Predsednik i potpredsednik Skupštine Srbije i Crne Gore predlažu Skupštini kandidata za predsednika Srbije i Crne Gore.

Ako predloženi kandidat ne dobije potrebnu većinu glasova, predsednik i potpredsednik Skupštine Srbije i Crne Gore, u roku od 10 dana, predlažu novog kandidata.

Ukoliko i taj kandidat ne dobije potrebnu većinu glasova, Skupština Srbije i Crne Gore se raspušta i raspisuju se izbori.

Ukoliko je izabrani predsednik Srbije i Crne Gore iz iste države članice kao i predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore, tada predsednik i potpredsednik Skupštine Srbije i Crne Gore zamenjuju funkcije.

Predsednik Srbije i Crne Gore ne može dva puta uzastopno biti iz iste države članice.

Postupak izbora i razrešenja predsednika Srbije i Crne Gore uređuje se zakonom.

Odgovornost[uredi]

Član 28.

Predsednik Srbije i Crne Gore za svoj rad odgovara Skupštini Srbije i Crne Gore.

Mandat[uredi]

Član 29.

Mandat predsednika Srbije i Crne Gore traje četiri godine.

Prestanak mandata[uredi]

Član 30.

Mandat predsedniku Srbije i Crne Gore može prestati pre vremena na koje je izabran – ostavkom, razrešenjem i raspuštanjem Skupštine Srbije i Crne Gore.

Mandat predsednika Srbije i Crne Gore prestaje ostavkom kada je konstatuje Skupština Srbije i Crne Gore.

Razrešenje[uredi]

Član 31.

Skupština Srbije i Crne Gore može razrešiti dužnosti predsednika Srbije i Crne Gore ako se utvrdi da je povredio Ustavnu povelju.

Povredu Ustavne povelje utvrđuje Sud Srbije i Crne Gore.

Postupak za utvrđivanje povrede Ustavne povelje pokreće Skupština Srbije i Crne Gore.

Vršenje dužnosti po prestanku mandata[uredi]

Član 32.

Predsednik Srbije i Crne Gore kome je mandat prestao zbog raspuštanja Skupštine Srbije i Crne Gore nastavlja da vrši dužnost do izbora novog predsednika.

Ako predsednik Srbije i Crne Gore podnese ostavku ili bude razrešen, njegovu dužnost privremeno do izbora novog predsednika Srbije i Crne Gore preuzima potpredsednik Skupštine Srbije i Crne Gore.

3. SAVET MINISTARA[uredi]

Nadležnost[uredi]

Član 33.

Savet ministara:

  • utvrđuje i sprovodi politiku Srbije i Crne Gore, saglasno zajedničkoj politici i interesima država članica;
  • koordinira rad ministarstava;
  • predlaže Skupštini Srbije i Crne Gore zakone i druge akte iz nadležnosti ministarstava;
  • imenuje i razrešava šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije i Crne Gore i druge funkcionere, u skladu sa zakonom;
  • donosi podzakonske akte, odluke i druge opšte akte za izvršavanje zakona Srbije i Crne Gore i
  • obavlja i druge izvršne funkcije, u skladu s Ustavnom poveljom.

Način predstavljanja Srbije i Crne Gore[uredi]

Član 34.

U predstavništvima Srbije i Crne Gore u međunarodnim organizacijama, Ujedinjenim nacijama, Organizaciji za evropsku bezbednost i saradnju, Evropskoj uniji, Savetu Evrope, države članice su predstavljene na paritetnoj osnovi, putem rotacije.

Način predstavljanja i zastupljenosti država članica u međunarodnim finansijskim organizacijama utvrđuje Savet ministara, uz saglasnost nadležnih organa država članica.

Zastupljenost država članica u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Srbije i Crne Gore određuje Savet ministara, uz saglasnost nadležnih organa država članica.

Izbor[uredi]

Član 35.

Predsednik Srbije i Crne Gore predlaže Skupštini Srbije i Crne Gore kandidate za ministre Saveta ministara i kandidate za zamenika ministra spoljnih poslova i zamenika ministra odbrane.

Dva kandidata za ministra su iz iste države članice kao i predsednik Srbije i Crne Gore, a tri iz druge države članice.

Kandidati za ministra spoljnih poslova i ministra odbrane su iz različitih država članica, kao i njihovi zamenici.

Skupština glasa za listu kandidata za Savet ministara.

Ako lista ne dobije potrebnu većinu glasova, predsednik može predložiti još dva puta liste kandidata.

Ukoliko ni tada lista kandidata ne dobije potrebnu većinu glasova, u roku od 60 dana od dana predlaganja prve liste kandidata, Skupština Srbije i Crne Gore se raspušta i raspisuju se izbori.

Postupak izbora i prestanka mandata Saveta ministara uređuje se zakonom.

Način odlučivanja[uredi]

Član 36.

Savet ministara odluke donosi većinom glasova.

U slučaju jednakog broja glasova, odlučujući je glas predsednika, ukoliko je za odluku glasao bar jedan ministar iz druge države članice.

Odgovornost[uredi]

Član 37.

Savet ministara za svoj rad odgovara Skupštini Srbije i Crne Gore.

Mandat[uredi]

Član 38.

Mandat ministara traje četiri godine.

Prestanak mandata[uredi]

Član 39.

Mandat ministara i zamenika ministara može prestati pre vremena na koje su izabrani – ostavkom, izglasavanjem nepoverenja, razrešenjem ili raspuštanjem Skupštine Srbije i Crne Gore.

Ministri i zamenici ministara kojima je prestao mandat obavljaju funkciju do izbora novih.

Ministri[uredi]

Član 40.

Ministar spoljnih poslova sprovodi i odgovoran je za sprovođenje spoljne politike Srbije i Crne Gore, pregovara o međunarodnim sporazumima i predlaže Savetu ministara kandidate za šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije i Crne Gore.

Ministar spoljnih poslova koordinira utvrđivanje spoljne politike sa nadležnim organima država članica.

Član 41.

Ministar odbrane koordinira i sprovodi utvrđenu odbrambenu politiku i rukovodi Vojskom, u skladu sa zakonom i ovlašćenjima Vrhovnog saveta odbrane.

Ministar odbrane predlaže Vrhovnom savetu odbrane kandidate za imenovanje i postavlja, unapređuje i razrešava dužnosti oficire, u skladu sa zakonom.

Ministar odbrane je civilno lice.

Član 42.

Nakon perioda od dve godine, ministri spoljnih poslova i odbrane zamenjuju funkcije sa svojim zamenicima.

Član 43.

Ministar za međunarodne ekonomske odnose je odgovoran za pregovaranje i koordinaciju implementacije međunarodnih sporazuma, uključujući ugovorne odnose s Evropskom unijom i koordinaciju odnosa s međunarodnim ekonomskim i finansijskim institucijama, nakon konsultacija s nadležnim ministrima država članica.

Član 44.

Ministar za unutrašnje ekonomske odnose je odgovoran za koordinaciju i harmonizaciju ekonomskih sistema država članica u cilju uspostavljanja i neometanog funkcionisanja zajedničkog tržišta, uključujući slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala.

Član 45.

Ministar za ljudska i manjinska prava prati ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i s nadležnim organima država članica koordinira rad na sprovođenju i poštovanju međunarodnih konvencija o zaštiti ljudskih i manjinskih prava.

4. SUD SRBIJE I CRNE GORE[uredi]

Nadležnost[uredi]

Član 46.

Sud Srbije i Crne Gore:

  • rešava sporove između institucija Srbije i Crne Gore o pitanjima njihove nadležnosti iz Ustavne povelje;
  • rešava sporove između Srbije i Crne Gore i jedne ili obe države članice ili između dve države članice o pitanjima iz njihove nadležnosti;
  • odlučuje o žalbama građana, kada im institucija Srbije i Crne Gore ugrozi prava ili slobode garantovane Ustavnom poveljom, ukoliko nije predviđen drugi postupak pravne zaštite;
  • odlučuje o usklađenosti ustava država članica s Ustavnom poveljom;
  • odlučuje o usklađenosti zakona Srbije i Crne Gore s Ustavnom poveljom:
  • odlučuje o usklađenosti zakona država članica sa zakonom Srbije i Crne Gore;
  • odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata institucija Srbije i Crne Gore.

Sud zauzima pravne stavove i mišljenja koji se odnose na ujednačavanje sudske prakse.

Sastav i izbor[uredi]

Član 47.

Sud Srbije i Crne Gore čini jednak broj sudija iz obe države članice.

Sudije Suda Srbije i Crne Gore bira Skupština Srbije i Crne Gore na predlog Saveta ministara, na period od šest godina.

Sudije su diplomirani pravnici sa najmanje 15 godina iskustva u struci.

Sudije mogu biti samo jednom birane.

Sudije su nezavisne u svom radu i ne mogu biti razrešeni dužnosti pre isteka vremena na koje su birani, izuzev u slučajevima propisanim zakonom.

Odluke Suda[uredi]

Član 48.

Odluke Suda Srbije i Crne Gore su obavezujuće i bez prava žalbe.

Sud je ovlašćen da stavi van snage zakone, druge propise i akte institucija Srbije i Crne Gore koji su u suprotnosti s Ustavnom poveljom i zakonima Srbije i Crne Gore.

Rad Suda[uredi]

Član 49.

Kada se ocenjuje usklađenost zakona ili nadležnosti država članica sa zakonima ili nadležnostima Srbije i Crne Gore ili država članica međusobno, u radu sednice Suda Srbije i Crne Gore učestvuju i odlučuju i sudije ustavnih sudova država članica.

Kada se ocenjuje usklađenost ustava, zakona ili nadležnosti države članice s Ustavnom poveljom, zakonima ili nadležnostima Srbije i Crne Gore, u radu sednice Suda Srbije i Crne Gore učestvuju i odlučuju i sudije ustavnog suda te države članice.

Organizacija, funkcionisanje i način odlučivanja[uredi]

Član 50.

Organizacija, funkcionisanje i način odlučivanja Suda Srbije i Crne Gore uređuju se zakonom.

VII[uredi]

Usklađenost pravnih akata[uredi]

Član 51.

Ustavna povelja, zakoni i nadležnosti Srbije i Crne Gore i ustavi, zakoni i nadležnosti država članica moraju biti usklađeni.

Stupanje na snagu[uredi]

Član 52.

Zakoni i drugi opšti akti institucija Srbije i Crne Gore stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja.

Izuzetno, kada za to postoje razlozi utvrđeni u postupku njegovog donošenja, može se predvideti da zakon i drugi opšti akti institucija Srbije i Crne Gore stupe na snagu najranije danom objavljivanja.

Povratno dejstvo[uredi]

Član 53.

Zakoni i drugi opšti akti institucija Srbije i Crne Gore ne mogu imati povratno dejstvo.

Izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to zahteva javni interes utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo.

VIII[uredi]

Vojska Srbije i Crne Gore[uredi]

Član 54.

Srbija i Crna Gora ima Vojsku koja je pod demokratskom i civilnom kontrolom.

Zadatak Vojske Srbije i Crne Gore[uredi]

Član 55.

Zadatak Vojske je odbrana Srbije i Crne Gore, u skladu s Ustavnom poveljom i principima međunarodnog prava koji regulišu upotrebu sile.

Strategiju odbrane donosi Skupština Srbije i Crne Gore, u skladu sa zakonom.

Vrhovni savet odbrane[uredi]

Član 56.

Vrhovni komandant Vojske je Vrhovni savet odbrane, koji odlučuje o upotrebi Vojske Srbije i Crne Gore.

Vrhovni savet odbrane čine predsednik Srbije i Crne Gore i predsednici država članica.

Vrhovni savet odbrane odluke donosi konsenzusom.

Služenje vojnog roka[uredi]

Član 57.

Regruti vojni rok služe na teritoriji države članice čiji su državljani, uz mogućnost služenja na teritoriji druge države članice po svojoj slobodnoj volji.

Prigovor savesti[uredi]

Član 58.

Regrutu se garantuje pravo na prigovor savesti.

IX[uredi]

Imovina Srbije i Crne Gore[uredi]

Član 59.

Imovina Savezne Republike Jugoslavije potrebna za rad institucija Srbije i Crne Gore imovina je Srbije i Crne Gore. Imovina Savezne Republike Jugoslavije u inostranstvu imovina je Srbije i Crne Gore. Imovina Savezne Republike Jugoslavije na teritoriji država članica imovina je država članica po teritorijalnom principu.

Istupanje iz državne zajednice Srbija i Crna Gora[uredi]

Član 60.

Po isteku perioda od tri godine, države članice imaju pravo da pokrenu postupak za promenu državnog statusa, odnosno za istupanje iz državne zajednice Srbija i Crna Gora.

Odluka o istupanju iz državne zajednice Srbija i Crna Gora donosi se nakon referenduma.

Zakon o referendumu donosi država članica, vodeći računa o međunarodno priznatim demokratskim standardima.

U slučaju istupanja države Crne Gore iz državne zajednice Srbija i Crna Gora, međunarodni dokumenti koji se odnose na Saveznu Republiku Jugoslaviju, posebno Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, odnosili bi se i u celosti važili za državu Srbiju, kao sledbenika.

Država članica koja iskoristi pravo istupanja ne nasleđuje pravo na međunarodno-pravni subjektivitet, a sva sporna pitanja posebno se regulišu između države-sledbenika i osamostaljene države.

U slučaju da se obe države članice u referendumskom postupku izjasne za promenu državnog statusa, odnosno nezavisnost, u postupku sukcesije regulišu se sva sporna pitanja, kao u slučaju bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

X[uredi]

Usvajanje Ustavne povelje[uredi]

Član 61.

Ustavna povelja usvaja se u Narodnoj skupštini Republike Srbije i Skupštini Republike Crne Gore u istovetnom tekstu i stupa na snagu kada se, u tom tekstu, usvoji i proglasi u Saveznoj skupštini.

Promena Ustavne povelje[uredi]

Član 62.

Promena Ustavne povelje vrši se po postupku i na način na koji se donosi Ustavna povelja.

XI[uredi]

Prenošenje prava i obaveza[uredi]

Član 63.

Nakon stupanja na snagu Ustavne povelje, sva prava i obaveze Savezne Republike Jugoslavije prelaze na Srbiju i Crnu Goru, u skladu s Ustavnom poveljom.

Primena zakona Savezne Republike Jugoslavije[uredi]

Član 64.

Zakoni Savezne Republike Jugoslavije u poslovima Srbije i Crne Gore primenjivaće se kao zakoni Srbije i Crne Gore. Zakoni Savezne Republike Jugoslavije izvan poslova Srbije i Crne Gore primenjivaće se kao zakoni država članica, do donošenja novih propisa od strane država članica, osim zakona za koje skupština države članice odluči da se ne primenjuje.

Usklađivanje s Ustavnom poveljom[uredi]

Član 65.

Države članice će izvršiti izmenu svojih ustava ili doneti nove ustave radi usklađivanja s Ustavnom poveljom, u roku od šest meseci od dana usvajanja Ustavne povelje.

Prenos nadležnosti[uredi]

Član 66.

Nadležnost vojnih sudova, tužilaštava i pravobranilaštava prenosi se na organe država članica, u skladu sa zakonom.

XII[uredi]

Zakon za sprovođenje Ustavne povelje[uredi]

Član 67.

Zakon za sprovođenje Ustavne povelje donosi se na isti način i istovremeno s Ustavnom poveljom.

Izvori[uredi]

Vikipedija
Vikipedija
  • „Službeni list Srbije i Crne Gore“, godina I, broj 1, Beograd, utorak, 4. februar 2003.