Pređi na sadržaj

Tici u zatvoru

Izvor: Викизворник
Aleksa Šantić

Verzija 1

Gledam tebe, tico mala
    I skučene tvoje dvore,
Pa se pitam: kako ti je
    Bez tvog druga i bez gore?

U tavnome sjenu kruga,
    Gdje se bol i tuga slama,
Zar ti srce jošte živi
    Milim glasom u pjesmama?

Lahki polet tvoga krila
    Svezala je žica pusta;
Mjesto gore nad glavom ti
    Tvrdih žica mreža gusta.

Izumrli slatki časi
    Kad se ono sunce rodi,
Ti sa grane pozdravljaš ga
    Slatkom pjesmom u slobodi.

A sad tude, u zakutku,
    Međ' zidinam' mračnog dvora,
Niti znadeš kad je veče
    Ni kad sunce budi zora.

Ista uvijek tavna sjenka
    Na žičani dvor ti slijeće,
A ti pjesmu milu pjevaš
    Kô da j' srce puno sreće.

Ko mi može pjesmu uzet
    Što potiče iz mog srca,
Sa plamena mog ognjišta,
    Na kom nadom vrije krvca?!

Ko mi može pjesmu uzet
    Kad ljubavi izvor tekne,
Po talasi mog izvora
    Moja pjesma da zajekne?!

Lanac! Gvožđe! Lomno tijelo
    Malaksaće u tom bijesu,
Duh moj čili slobodan je,
    Misli moje slobodne su.

Što god živi izumrijeće:
    Neko s tugom, neko sladom;
Ja ću s pjesmom na ustima,
    A u srcu vrelom nadom.


Verzija 2

Tico moja, tico mala
    U zatvoru,
Zar ti srce, malo srce
    Jad ne mori?

Zar te boli ne slomiše,
    Što te tudi
Zatvoriše, usamiše
    Gr'ješni ljudi?

Zar ti jošte i u ropstvu
    Sija nada?
Zar je žica zlokobnica
    Ne savlada?

Ta zar ti je pjesma jača
    Od svih zala,
Te još i tu pjevat' možeš,
    Tico mala?

"Ta zar može ljubav
    Zatrt' koja sila,
Ljubav što se u gorici
    Razavila?

Zar i pjesmu može kogod
    Da zaguši,
Dogod traje iskre žara
    Još u duži?

Zar ko može iščupati
    Miris cv'jetu? -
Zar bez nada može živit'
    Rob na sv'jetu?

Nad i ljubav pjesme moje
    Snažaju me, -
Bogu lete, Bog ih čuje,
    Bog razum'je".