Sinje more i dubine tvoje

Sinje more i dubine tvoje,
Niko tebe preplivat’ ne more,
Veće vila na konju ljeljenu.
Konjic vili ti’o progovara:
“A ti vilo, po Bogu sestrice!
Đe su moru najviše dubljine?
Đe su nebu najviše visine?
Đe li, vilo, najšire širine?
Na kom polju, najviše bojište?
Đe su, vilo, najbolji junaci?“
Vila konju ti’o progovara:
“Konjic ljeljen, moj po Bogu brate!
Nasred mora najdublje dubljine,
Nasred veba najviše visine.
Nasred polja najšire širine.
Na Kosovu najviše bojište,
Ercegovci najbolji junaci,
Sarajevke najbolje djevojke.“

Iz Sait Orahovac...

Srnje more i dubine tvoje,
niko tebe preplivat’ ne može,
veće vila na konju ljeljenu.
Konjic vili tiho govorio:
— A ti, vilo, po bogu sestrice,
gdje su moru najviše dubine?
Gdje li, vilo, najšire širine?
Na kom polju najteže bojište?
Gdje su, vilo, najbolji junaci?
Vila konju tiho odgovara:
— Konjic ljeljen, moj po bogu brate!
Nasred mora najdublje dubine,
nasred neba najviše visine,
nasred polja najšire širine,
u Bosni je najteže bojište,
Hercegovci najbolji junaci,
a Sarajke najljepše djevojke!

Izvor

Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 746.