Pređi na sadržaj

Pjesna na gozbi

Izvor: Викизворник
Pjesna na gozbi
Pisac: Pavle Solarić


Pjesna na gozbi



* * *


Dan se kloni, druzi, vreme nastoji,
Da se poje o čem’ gostom pristoji!
    Pristoji se o svem tome, što veselje daje,
    Dajte slične zato glase, da nam slađe traje.
 ***
Se čto dobro, druzi, ili čto krasno,5
Nežel’ žiti braći vkupje i časno!
    Jesti, piti, šaliti se, biti dobre volje,
    To su našeg zdje blaženstva s’ neba date dolje.
 ***
Hvala tebi, Tvorče, prva na svemu,
Na životu, zdravlju, miru našemu!10
    Teb’ je radost ugodnija veseloga pira,
    Nego trepet i stenjanje pred licem kumira.
 ***
Domaćinu počest na ovoj gozbi,
Hvala što nas skupi, njegovoj prozbi,
    Što predlaže vseserdečno tolike nam dare,15
    Brati, svoji, tu gospoje, tu sve gospodare.
 ***
No nadleži pjesan više dignuti,
Aki b’ s trubom, s’ glasi silno viknuti:
    Blagodarja sve desnice, koje ovo blago,
    Ili hrane, ili daju, ili brane drago.20

 ***
Raduj se, o knjaže, nam dobri oče!
Da te Bog poživi za dugo jošte!
    Jer tvoj žezal pravdu tvori, vrage otražava,
    A štit širi svud tišinu, ljude ublažava.
 ***
Slava hrabroj vojski, doblom vitezu,25
Svakoj mirskoj vlasti, što za nas ljezu;
    Oni s mačem u pogibelj na poljama brani,
    Ovi s perom, s uredbama, u gradu i strani.
 ***
Čest crkovnom pričtu, po svojstvu ploda,
Učiteljem blagim svoga naroda,30
    Što oboj nastavlju i dobru nas uče,
    Da i’ samo Bog umudri, da nas ne uzmuče.
 ***
Blagodarnost od nas budi pastiru;
Budi zemljedjelcu i njegovom miru;
    I na vodi i na suvu hvala budnom lovcu;35
    I koji sve pridobavlja, brižnome trgovcu.
 ***
Komu slava ovde jošte dostoji?
Neka pjesna kaže, i šta on stroji.
    Ime mu je blagoglasno i ukaz zanata,
    A dari mu na trapezi pače suvog zlata.40

 ***
Piruj, piruj, gozbo, gortan razverzi!
Svak’ ljubvom nek diše, nitko ne merzi,
    Čaše pune nek brizgaju vrhom iz putira,
    Jer se tako ime slavi bodrog vincilira.
 ***
On nam krasi holme, hodnice svodi,45
Kud je trnje raslo, tu grozdje rodi,
    Vincilir je vospitatelj mladog loze sina,
    Popečatelj reskog mosta i vožd starog vina.
 ***
Klikni s čašom, druže, desno i l’jevo!
Vino žeđu gasi i grije črevo,50
    Čini više, jer se pije drugda i od l’jeka,
    Prorok veli da veseli srce čelovjeka!


***


Izvori

  • Pavle Solarić: Gozba (sabrane pjesme), Srpsko kulturno društvo "Zora", Beograd, 1999, Biblioteka "Kladenac" (srpska kulturna baština od Baranje do Boke Kotorske) knjiga I.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Pavle Solarić, umro 1821, pre 203 godine.