Pređi na sadržaj

Mrtve večeri I, II

Izvor: Викизворник
Mrtve večeri
Pisac: Jakov Šantić




* * *


                         
13.

        
Mrtve večeri


                                    I
Veliko, nijemo, beskrajno i modro
Preda mnom more širi se kô platno,
A tamo daleko strašni ognji gore
Grozni i divni. Plameno i zlatno
To sunce mrije!... Gle ni jednog glasa –
 
Zaspalo nebo, drijemaju vali;
Spi more daljno, kô mrtvac blijedi
Na svome odru, međ' nebom i žali.
 
O, zaspi i ti, moje srce bijedno!
Nek umru želje, neka ovog časa
Bolovi zaspu jednim dugim sankom
Kô ovo nebo, more bez talasa.
 
U Dubrovniku, 1901.
 
                                    II
Gle more beskrajno, što bez šuma spava,
Kô umoran vojnik iza borbe hude;
Bezbrojne zvijezde preko neba plava
U bezdanoj noći sa trepetom blude!
 
Diše ponoć nijema! A obale lijepe,
Zavila je velom dubokim i tavnim,
A maslinâ sjenke krstare i strepe
Na grudima mora zaspalim i ravnim!...
 
A ja, usred noći i tišine grozne,
Kud sa strahom idem, u čežnji bez nade...
Gledajući nebo i zvijezde pozne
Stojim, kao bijednik – pun bola i jada...


Izvor

  • Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 110-111.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.