More mu škrinje
Iz projekta Wikisource
MORE MU ŠKRINjE
Dok morem plovi usamljena lađa
i mladi mornar na njoj dok bdije,
gleda kako vali ga njišu,
i morska pjena na njeg' se smije.
Evo mu vali u susret idu,
njegovi bijeli jastuci,
pjena mu laka bijela plahta,
negdje u morskoj matici.
Oko mu gleda pučinu plavu,
srce mu trepti, jer bura prijeti,
jedina želja kroz misli kruži,
voljenu majku još jednom vidjeti.
I pazi evo lađe mu tone,
morski je vali kidaju,
a negdje na dnu te morske tame,
školjke mu škrinju skidaju.
