Ko je to? – Nikola!
Jednoga seljanina vrlo počne progoniti brat, kojemu je ime bilo Nikola, i ne samo što ga je svaki dan progonio bio i glađu morio, nego i svu očevinu proćordisao, dok ga najposlije nagna nevolja da odbjegne od brata go i bos, t.j. bez nigđe ništa, i od toga časa nijednoga čovjeka na ovome svijetu, kojemu je bilo ime Nikola, nije mogao na oči viđeti ni ime čuti. Jednu večer kucne mu neko na vrata, i on pošlje domaćicu, svoju ženu, da vidi ko je, a ona kad vidi, javi, da je siromah i da milostinju traži. On kad čuje, reče joj: "Pušti ga unutra." Tek što siromah šćaše da po običaju pristupi da mu ruku cjeliva, zapita ga seljanin: "Kako ti je ime?" "Nikola" odgovori mu siromah. "Nadvor, nadvor, iz kuće." dok jadni prosjak onako uplašen pobježe bez obzira govoreći: "Za što, brate, ako Boga znaš?" "Kako zašto" odgovori seljanin, "dali ne znaš da mi je s mojega brata Nikole i sveti Nikola omrznuo, a kamo li nijesi ti!"
Izvor[uredi]
- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 278–279.
|