Kliče vila sa vrh Trebevića,
ona zove Miletića Anđu:
— Čuješ, Anđo, sinja kukavice,
sinoć ti se oženio dragi.
Kad to začu prelajepa Anđa, 5
skoči mlada ko da se pomami,
ona cvili kano guja ljuta,
a prevrće kano lastavica.
Ide Anđa u šikli odaju,
bijelo svlači, a crno navlači 10
pa odlaza Bosni vodi hladnoj.
Kad je bala Bosni na obali,
ovakvu je riječ besjedila:
— Bog ubio svaku moju drugu
koja drži vjeru u junaku! 15
To izreče, pa u Bosnu skoči.
Utopi se Miletića Anđa.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 477.
