Vuk Kupinović i Deli-beg Grom

Izvor: Викизворник

* * *


Vuk Kupinović i Deli-beg Grom

0001 Vino pije Kupinović Vuče
0002 U malenu selu Kupinovu,
0003 Služi vino vijernica ljuba.
0004 Kad se Vuče napojio vina,
0005 Besjedi mu vijernica ljuba:
0006 “Gospodaru, Kupinović-Vuče,
0007 “A tako ti Boga istinoga,
0008 “Što te pitam da mi pravo kažeš:
0009 “Bojiš li se ikoga do Boga?”
0010 Al’ Besjedi Kupinović Vuče:
0011 “O Boga mi, moja vjerna ljubo,
0012 “Kad me pitaš, da ti pravo kažem,
0013 “Ne bojim se nikoga do Boga,
0014 “Već sam čuo đe kazuju ljudi,
0015 “A nekakva Groma deli-bega,
0016 “Mloge Grome pogubio glave,
0017 “Pa se njega malo pribojavam.”
0018 Taman oni u riječi b’jahu,
0019 Dok eto ti blijedo Latinče,
0020 Kapu skida, do zemlje se svija,
0021 Ljubi Vuka u skut i u ruku,
0022 Pa mu knjigu iz njedara dava.
0023 Uze knjigu Kupinović Vuče,
0024 Viđe Vuče šta mu knjiga kaže,
0025 Pa doziva vjerenicu ljubu,
0026 I ovako ljubi progovara:
0027 “Ova knjiga od Groma mi dođe,
0028 “Mene beže zove na mejdana
0029 “U otoku pokraj vode Save.
0030 “No poslušaj, vjerenice ljubo,
0031 “Kad pitome ptice zapjevaju,
0032 “Probudi me, moja vjerna ljubo,
0033 “I opremi mojega đogina,
0034 “Oću ići mejdan dijeliti.”
0035 Leže Vuče sanak boraviti.
0036 Kad pitome tice zapjevaše,
0037 Usta ljuba Kupinović-Vuka,
0038 Pa otide u nove arove,
0039 Te đogatu sapalila krila,
0040 Pa se vrati na bijelu kulu,
0041 Topuzu mu pera salomila,
0042 A uzima sablju okovanu,
0043 Slomi sablju na tri polovine,
0044 Pa okrike u sagriju baci,
0045 A probudi Vuka gospodara:
0046 “Nu ustani, mili gospodare,
0047 Vakat jeste, oćeš zadocniti.”
0048 Skoči Vuče na noge lagane,
0049 Opremi se na bijelu kulu,
0050 Pa pripasa sablju okovanu,
0051 Do đogata konja dolazio,
0052 Pa posjede krilata đogata,
0053 Tjera đoga Savi i otoci,
0054 Tama zora bješe zazorila,
0055 Vuče Savi otoci dođe,
0056 Prije beže bješe poranio,
0057 Često gleda selu Kupinovu,
0058 U to doba Kupinović Vuče,
0059 Gromu begu dobro jutro viče,
0060 Al’ mu beže bolje prifatio,
0061 I ovako riječ besjedio:
0062 “Odi, Vuče, meni pod šatora,
0063 “Prekloni se, i pokloni mi se,
0064 “Pa ću tebe život oprostiti.”
0065 A veli mu Kupinović Vuče:
0066 “Nisam došo tebe se klanjati,
0067 “Već junački mejdan dijeliti,
0068 “No izađi meni na mejdana,
0069 “Da vidimo ko je junak bolji.”
0070 Al’ je beže šator razapeo,
0071 Pred šatorom pobio je koplje,
0072 I za koplje vranac konjic svezat,
0073 Bije nogom desnom i lijevom,
0074 Grome beže posjede vrančića,
0075 Pa na mejdan konja izgonio.
0076 Odma britke sablje povadiše,
0077 Da viš Vuku goleme nevolje,
0078 Britka mu je sablja salomljena,
0079 Ali Vuče đoga nagonjaše,
0080 Pa okrnjkom bega udaraše,
0081 Kudije ga gode udaraše,
0082 Onudije živa vatra skače,
0083 Sasipa se niz konja vrančića,
0084 Oko konja zapaljuje travu.
0085 Kuda beže Vuka udaraše,
0086 Osijeca po tri litre mesa.
0087 Kad se vide na nevolju Vuče,
0088 On udara đoga od mejdana,
0089 Pa đogatu konju progovara:
0090 “A đogate, pust mi ostanuo,
0091 “Što mi danas polećeti nećeš,
0092 “Zar ne vidiš da sam poginuo.”
0093 Koliko ga Vuče udaraše,
0094 Sve mu krvca po zemlji sipaše,
0095 Đogat pišti kao guja ljuta ,
0096 Jer ne ima krila ni okrilja.
0097 Doka ga vila iz oblaka viče:
0098 “Bježi, Vuče, dvoru bijelome,
0099 “Ne može ti đogat polećeti,
0100 “Đogatu su sapaljena krila.”
0101 Grdna rane zadobio Vuče,
0102 Vide mu se džigerice crne,
0103 Pleća dade, a bježati stade,
0104 A za njime silni Groma beže,
0105 Odista ga pogubiti ćaše.
0106 Vuku topuz otežao b’jaše,
0107 Preko sebe topuz oturio,
0108 Tako Vuku sreća donijela,
0109 Te pogodi silan Groma bega
0110 U kopije među oči dvije,
0111 Živ se naže, mrtav zemlji pade.
0112 A uteče Kupinović Vuče
0113 U maleno selo Kupinovo,
0114 Pa doziva sestricu Jelicu:
0115 “Mila sestro, uzmi me na ruke,
0116 “Odnesi me na bijelu kulu,
0117 “Pa mi prostri mekana dušeka.”
0118 Sestra Jela brata poslušala,
0119 Uze Vuka na bijele ruke,
0120 Pa ga nosi na bijelu kulu,
0121 Prostrije mu mekana dušeka.
0122 Onda Vuče sestri besjedio:
0123 “Zovi meni slugu Milovana.”
0124 Sestra Jela brata poslušala,
0125 Dovede mu slugu Milovana.
0126 Tada Vuče sjetovaše slugu:
0127 “Dobro slušaj, slugo Milovane,
0128 “Zaprijeti vjerenici ljubi,
0129 “Da ne ide u šikli odaju,
0130 “Slugo moja, za neđelju dana,
0131 “I evo ti od odaje ključe,
0132 “Ne otvaraj na odaji vrata,
0133 “Slugo moja, za neđelju dana.
0134 “Kad se, slugo, navrši neđelja,
0135 “Onda ćeš mi otvoriti vrata.”
0136 Otle ode sluga Milovane,
0137 Pa zatvori bijelu odaju,
0138 Zatvorio, pa je zaklopio.
0139 Da viš, brate, čuda velikoga!
0140 Malo stalo, za dugo ne bilo,
0141 Dok eto ti iz duvara guje,
0142 Guja nosi trave svakojake;
0143 Al’ eto ti iz oblaka vile,
0144 I eto ti iz gore kurjaka;
0145 Vuče Vuku rane zalizuje,
0146 A guja mu trave donosaše,
0147 Vila Vuku trave previjaše.
0148 A da vidiš vjerenice ljube,
0149 Uze ljuba nože i sindžire,
0150 Na odaja vrata prokopala.
0151 Kad sagleda iz duvara guju,
0152 A sagleda iz gore kurjaka,
0153 I još vide iz oblaka vilu,
0154 Pa povika grlom bijelijem:
0155 “Moga Vuka izjedoše vuci,
0156 “Avaj mene do Boga miloga!”
0157 Kad to začu iz duvara guja,
0158 Ona ide opet u duvara,
0159 A kad začu iz planine vuče,
0160 Vuče bježi opet u planinu,
0161 Pa i vila nebu pod oblake,
0162 Ostaviše Vuka pobratima.
0163 Vuče zove slugu Milovana,
0164 Pokloni mu kulu i avliju,
0165 I Jelicu sestru za ljubovcu:
0166 “Amanet ti, slugo Milovane,
0167 “Ti uhvati moju vjernu ljubu,
0168 “Pa je vodi u polje široko,
0169 “Rastrgni je konjma na repove.”
0170 To izusti, a dušu ispusti,
0171 Prestavi se Kupinović Vuče.
0172 A da vidiš sluge Milovana,
0173 On posluša svoga gospodara,
0174 Uhvati mu prokletu ljubovcu,
0175 Rastrže je konjma na repove,
0176 Pa sarani Vuka gospodara.


Izvor

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.