Pređi na sadržaj

Brankovoj sjeni

Izvor: Викизворник
Milo Jovović

Po vijeka prođe od kad umilni
Prestade na vijek lire ti zvuk,
Al' spomen osta međ nama silni
Jer bješe glas ti pjesme obilni
Ko slavuj ptici u zelen lug!

Pjesniče Branko Srpstvo ti kliče:
Slava ti, slava, dok traje svjet
Iz tvoga pera što njemu niče
Uzoru divnom sve se ističe –
Kao najlepši mirisni cvjet.

O slavna Zeto, sretna si bila
Takve nam ljude i odsle daj,
Raduj se jer si starina mila –
Odakle slavuj raširi krila
I sleti s tebe u drugi kraj!

Potomstvo Branka na pragu rodnom,
I sada živi u onaj kraj –
U divnoj Zeti predjelu plodnom
A on joj osta u duhu narodnom
Ko neugasni vječiti sjaj.

Slava ti, slava, neka se hori!
Po cjelom Srpstvu nek bruji jek,
Ti njemu pjesme najljepše stvori
I pjeva dok te samrt umori
I žicu skrati mlađani vjek.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 15., u Somboru, 1. oktobra 1905. str. 235.