Adam i berberin prvi ljudi/13

Izvor: Викизворник

◄   DVANAESTATA POJAVA TRINAESTA POJAVA PRVA POJAVA   ►

TRINAESTA POJAVA
 
Oficina. Ljuba i Žarković. Glađenović ulazi.

GLAĐENOVIĆ: Baš dobro, štosi tu imam ti nešto a la grande kazati.
ŽARKOVIĆ: Šta si tako nalickan?
GLAĐENOVIĆ: Isprosio sam Milevu. Sad baš otud dolazim. Principal mi je kazao da se moja želja prima, samo još da se za kratko vreme strpim. Laćman sutra mašira, sretan mu put, putuj igumane. No, sad malo strpljenja. I počekaj, moram odma' Milevi „lipsprif" pisati, i to nemački, jer ona to najvolije. Od oficira je naučila. (Uzme divit i hartije, sedne pa piše, pa onda čita) “Libe frailn Mileva. Zu erstmol, wi ich si gsen hop, i hop si kern kopt, und main herz hot um inna geklopft. I hop si ser kern libe Frailn, i was das si ti Soldaten kern hom, ober der lajtinant wird furt, ter komt nit mer Zuruk. Ter Voter was a tas i si kern hop, i pin subjekt won i inna hairat, wern leben wi a Kanarinfogl. Sagns einmal jo, und ales is fertig, i kisse si unt plaio mit ine in hailign gajst kis ti hant, Gyoka Gladenovics subjekt in erste ofizin, pai hern Svilokosics, adie.8 (Cag napiše atresu u zapečati) An ti frailn, Mileva Svilokosics Madmoisel. Naisaz.9
GLAĐENOVIĆ: Je l' dobro?
ŽARKOVIĆ: Vrlo dobro.
GLAĐENOVIĆ: Ljubo, evo ti pismo, na vrebaj i proturi kroz Milevin “šalon" spolja.
LjUBA: To će odma' biti. (Uzme pismo i ode)
GLAĐENOVIĆ: Tako ću lepo sve to izraditi da će se sve čuditi. Kad se oženim, ići ću do po godine s Milevom u Peštu da slušam kurs, a ti možeš doći na moje mesto kao prvi subjekt. Gavra je i onako već u Pešti, Ljuba je već oslobođen, a rad je da ide, hoćeš li?
ŽARKOVIĆ: Ne bi zgoreg bilo, premda meni ni kod udovice nije zlo. Al' znaš šta me mrzi - to je što mi se suviše umiljava i dvori. Najlepši zalogaj mora biti moj, pa se preda mnom jednako licka, a ne smem ni na jednu sobaricu da pogledam. Nema ti gore nego kad te ženska preterano vole, na svaki ti korak pazi. Bolje je kad ženska malo više na sebe drži. Onda je tek primamljiva a ne kao moja principalica, čiju preteranu dobrotu, moram da ju izgustiram; šta će mi sve ono: slatki moj, šećerni moj Žarkoviću. Sve držim da se jedared moram kao šećer rastopiti. Zato bi' voleo malko slobodniji život. Ovde bi taman bilo za mene, nikome obvezan.
GLAĐENOVIĆ: Je li da sam lepo laćmana izigrao, tako stoji stvar na čisto, kao Salikino oko.
ŽARKOVIĆ: A kako sad stojiš sa principalicom?
GLAĐENOVIĆ: Malo bolje. Znaš, u takim stvarima ona ne sme mlogo šmrcati; kako on kaže, onako mora da bude.
LjUBA (uđe): Ja sam predao. Kad sam kroz šalon proturio, a Mileva me vidila, pa me zvala unutra, valjda je mislila da je od laćmana. Pismo je pročitala, nakrivila usta, pa se smeši. Principalica je tu bila, i kad je saznala šta je u pismu, kazala joj je da grubo ne odgovara, da ne rasrdi principala. Šilje u pismu odgovor. Primite pismo.
GLAĐENOVIĆ (Primi pismo, čita): Herrn Gladenovics subjekt. „Lieber Gladenovics! Sie bieten mir an ihre Neigung, danke schon, das ist charmant von ihnen. Aber mein Herz ist ganz gebrochen, ich kann mich im Momente Niemanden anschliessen, - Gott wird auch fiir meine Zukunft sorgen, und meinem Herzen Ruhe gonnen, sie aber lieber Gjoko, werden sie sich zufrieden stellen, wenn ich ihnen dafiir sage - nur Dank. E. S."10
GLAĐENOVIĆ: Šta sudiš, šta je ovo. Žarković „Lipsprif".
LjUBA: Već ako to nije pravi lipsprif, onda ne znam šta je.
GLAĐENOVIĆ: „Liber Glađenović", „liber Đoko", to nije ništa drugo već „lipsprif". Ljubo razglasi po celoj varoši da sam od Mileve dobio „lipsprif". Svakome kuntu o tome pripovedaj. I Žarkoviću svud razglasi, kaži do tri meseca su svatovi, ti ćeš mi biti dever.
ŽARKOVIĆ: Jošt ću danas naveče „Kod zlatnog bureta" na znanje dati.
LjUBA: Ja sad idem, pa ću na svakom ćošku poznatima javiti. Hajd'mo! (Odu)
GLAĐENOVIĆ: Idite, ja moram o svatovima da študiram. (zavesa se spusti)


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Ignjatović, umro 1889, pre 135 godina.