Znaš, dragane! kad se kunijaše,
Kad ti ruka na moj đerdan bješe,
I božju mi vjeru zadavaše:
„Uzeću te, prevarit' te neću.“
Sad si mene prevario, dragi! 5
Bona tebe prevrtala majka
Od Mitrova do Đurđeva danka!
„Dragi si mi, ne mogu te kleti.
Na tebe je zelena dolama,
Do godine zemljica i trava! 10
Na tebeje bijela saruka,
Do godine studena stijena!
Dragi si mi, ne mogu te kleti.
Ne doček'o Đurđevoga danka,
A mrtva te celivala majka! 15
Dragi si mi, neću više kleti.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 189-190.
