30.
O, ptičice moje, sa radošću pojte,
I pjesmicom dragom blažite mi tugu!
Iako sam mračan, o pojte mi, pojte
Svom bijednom drugu!
Usamljen od ljudi ... Ah, sjenkama hladnim
Prostranih drveta, što se nijemo steru,
Pobjegoh od svijeta tek sa srcem jadnim,
Ostavih i život i Boga i vjeru –
Sve uzeše ljudi. I sad sam stijena
Što pusta i sama nad ponorom stoji –
Rušim se i padam, dok sudba – hijena
Na me mrko gleda sa visina svoji’ ...
O, ptičice moje, sa radošću pojte
I pjesmicom dragom blažite mi tugu!
Iako sam mračan, o pojte mi, pojte
Svom bijednom drugu! ...