Zrinović bane

Извор: Викизворник


Zrinović bane

Knjigu piše Zrinoviću bane,
Ter ju šalje staroj majki svojoj.
„Bora tebi, mila majka moja,
Pošalji mi tambur u tamnicu,
Jer ću jadan tambur udarati.“ 5
Kada mu je majka razumila,
Pošalje mu tambur u tamnicu.
Tambur ide od Turka do Turka,
Nitko ne zna tambur udarati.
Već se bio paša domislio 10
Da j’ v tamnici Zrinoviću bane,
Koji znade tambur udarati.
„Doneste ga njemu u tamnicu,
I on znade tambur udarati."
Kad je junak tambur udarao, 15
Čuti ga je sve do Carigrada,
Tanka glasa preko Carigrada.
Začula ga Bengovice mlada,
I govori Zrinoviću banu:
„Što cviluješ, Zrinoviću bane? 20
Što je tebi preminula majka,
Al se tebi ljupčica udaje?"
Odgovara Zrinoviću bane:
„„Nije meni preminula majka,
Nit se meni ljupčica udaje, 25
Nit sam ženjen nit ću se ženiti,
Već mi mislit, kako ću umriti
I kamo će moja duša poći.““
Al mu veli Bengovice mlada:
„Ne cvil zato, Zrinoviću bane! 30
Ko ćeŠ ti se za me oženiti,
Ja ću šetat v bile dvore moje,
Pokrast hoću sve Bengovo blago
I njegovu divnu kabanicu.“
Odgovara Zrinoviću bane: 35
„S dobre volje, Bengovice mlada.“
Ona šeće va svoje dvorove,
Pokrala je sve Bengovo blago
I njegovu divnu kabanicu.
Ukrala je tri konje begove. 40
Jenoga je zlatom nakrcala,
A drugoga ruha divojačka,
A tretoga zajahala mlada.
Pa se šeće va škuru tamnicu
I dozivlja Zrinovića bana: 45
„Aj na noge, Zrinoviću bane,
Šećimo se v bilom dvoru momu!“
I stavi ga uza se na konja.
Kad su prišli malo sponaprida,
Cvili, plače, Zrinoviću bane. 50
Al mu veli Bengovica mlada:
„Što cviluješ, Zrinoviću bane,
Što si junak oženjen, junače?
Ko si, junak, oženjen, junače,
Uzmi mene za brajela tvoga, 55
Al za koga od roda tvojega!“
Odgovara Zrinoviću bane:
„Nisam junak oženjen, junače,
Već je blizu dujan[1] hladnevode
Na dujanu Turci od krajine, 60
Ne ćemo znat s njimi govoriti,
I oni nas mogu pogubiti.“
Al mu veli Bengovice mlada:
„Ne cvil zato, Zrinoviću bane,
Pokrit ću te crljenim agramom, 65
Reći hoću Turkom od krajine:
„„Hitro meni pribrodite bana,
Al mi ga je zubak zabolio!““
Kad su oni bana pribrodili,
Vasped cvili Zrinoviću bane. 70
Al mu veli Bengovice mlada:
„Što cviluješ, Zrinoviću bane?
Što si junak oženjen, junače?
Ko si junak oženjen, junače.
Uzmi mene za brajela tvoga, 75
Al za koga od roda tvojega!“
„Nit sam junak oženjen, junače,
Nit se mislit meni oženiti,
Već mi mislit, kako ću umriti,
I kamo će moja duša poći.“ 80
Kad su prišli malo sponaprida,
Blizu dvora Zrinovića bana,
To j’ na dvoru jena stara majka.
I govori Zrinoviću bane:
„Bora tebi, jena stara majka, 85
Jeli dobro v bilih dvori mojih?“
Odgovara jena stara majka:
„Za svih dobro, a najhuje za te,
Jučer su ti 'ljubu zakopali."
Odgovara Zrinoviću bane: 90
„Ni me briga, dušo moja, za te,
Kad ja imam drugu ljubu za me.

Stj Žiža, br. 69. od Marije Karčić iz Unija.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

  1. dujan - Dunaj.

Извор[уреди]

Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 45-47.