Blago vami, o pastiri,
ki živete bez zlijeh volja
gdi sveđ teku pokraj polja
tihe vode bistri viri.
Nijedan vas se it ne mori
oko vrata zlijeh građana,
ni oko dvorna toga stana,
gdi se pravda huda tvori.
Vam taj vrli tere smini
boj ne daje zle pokore,
ni vas straši strašno more,
ko smrt mnozim prijat čini.
Čim se ki vas pićom čtuje,
vi bez sumnje slatko ite,
er se viku ne bojite,
da tuj tkogod vas otruje.
Vas zavidos ne skončava,
tuđe blago da želite,
er se samo veselite
o tem, što vam zemlja dava.
Nije manje vami drago
grabit, trovat, klati i bit
za po smrti pak ostavit
ko neizmirno velje blago.
Među vam se ne porađa,
ni mu date, da romoni
nepravedni nesklad oni,
ki meu sobom bratju svađa.
Svaki od vas rado uživa,
za sve er nisu vaši stani
tim mramorim sazidani,
u kih zled se svaka skriva.
Kad vam dođu koje prike,
u uboštvu se ne bolite,
ni u bogactvu oholite,
na jedan način živuć vike.
Iz vašega draga obora
sjutra dzorom onda, kada
izvedete pasti stada,
drag se istok vam otvora,
ar pasuće sve po gori
vam pastijerka vaša mila
ne da, da vam huda sila
od ljubavi vik zled stvori.
S kome hode po dubravi,
ne imav nijedne vik boljezni,
vi spjevate slatke pjesni
u vesel'ju i ljubavi.
Kad se dubje pak pomladi,
došadši vam primalitje,
sve razlike trave i cvitje
brat idete po livadi,
ko za dobit mir željami
u vjenačce postavite,
pak njim čelo uresite
vašim gorskim tim vilami.
Još pod sjencom od javora
vi na travi na zeleni,
gdi vjetrici sve studeni
vjetre hladeć zemlju zgora,
na romonu ki slišate
bistre vode i studene,
u sne mile i žuđene
oči vaše zatvarate.
Vami daju po dubravi
stada vunu, žita njive,
kim se čeljad činit žive
u vesel'ju i ljubavi.
Za vas pčele na svit trude
med berući po tom cvitu,
ko je dano primalitu,
da gojiti rosom bude.
Vi na volju vazda imate
grude sira, masla, mlika,
voća čudna i razlika,
koja ljeti uživate.
Svako je vaše čudno dilo,
znano lozje vi režete,
koje mnokrat još penjete
na brijestje toj njih milo,
na kom rasteć u tišini
slatki dava sok od vina,
kim se srcu sva gorčina
čudno sginut na svit čini
Vaše čaše vi u slavi
gorskim cvitjem urešate,
kad zdravice napijate
u drag biljeg od ljubavi.
I kad plandit ide stado
gdi vjetrici tihi hlade,
vi činite čudne tade
igre, za dan strajat rado;
tere tako dobra volje
u plandištu, gdi igrate,
put biljega svi strijeljate,
ne bez plate, tko udri bolje.
A čim igre tej se traju,
svi slavici, ki tuj stoju,
milim pjesnim, koje poju,
vam razgovor vesel daju.
I kušavši rados velju
sa svim drazim tim željami
velmi milo jes tuj vami
trajat vrime u vesel'ju,
gledav zraci čime peku
uz dubrave tej zelene,
bistre vode i studene
gdi romoneć slatko teku.
Kad li pake zamirite,
da je došla s snigom zima,
s strelam, s mrežam i sa psima
svaka zvirja vi lovite.
Kad li rabeć trud prijate
do bijeloga deri danka,
slas tuj milu tiha sanka
u pokoju uživate.
A mi, jaoh vazda svudi,
mi građani na svit samo
život zao prem imamo
vrhu svijeh inijeh ljudi.
Nigda nam dan ne osvita,
ki nam ne da sto zlijeh tuga,
a vami je vik za druga
sve blaženstvo sega svita.
Pri nas jada svih je sila,
nam nesreća srce kolje
kroz svoje tuge i nevolje,
koje na nas sve posila.
Od života sve tišine
slatke, mile vami dvore,
a nas jadi hudi more
ter nam život mrzit čine.
Tuj imavši vi čes velju
svim se može blažen riti,
tko uzbude svoj voditi
život s vami u vesel'ju.
Ovdi stojeć, dobro znajte,
ja životu velmi vašem
sad zavidim, čime kažem
slas, ku sveđer vi kušate.
Poznav dobra, ka su pri vas,
mnozi jesu kralji bili,
ki su svoja ostavili
sva kraljevstva druzim u vlas,
da ih budu gospoditi
sa svijem ktjen'jem i željami,
za svoj život među vami
moć veselo provoditi.
I taj život još činiše
oni dobri prvi ljudi,
ki na svitu bez zle ćudi
vas svoj vijek provodiše,
kada zemlja neorana
sama na svit plod davaše,
a iz dubja sve med vraše
svud okolo sa svih strana.
Jašuć gorom, ka svud cćaše,
bivši život njih vidio
gospodičić jedan mio,
čim promijenit čes iskaše,
tuj pjesancu sam pojaše.
