Ana spava, majka ruho sprema.
Majka Anu desnom rukom budi:
„Ustaj, Ano, šćeri materina!
Nešto mi se uz polje čujaše,
Da to nije paša Erceglija?" 5
Govorila Anuša djevojka:
„Idem, neno, na gornje cardake,
Pak ću zaspat baš ko i umrla,
A ti plači, moja mila majko.
Kada dojde Erceglija paša, 10
Pitat će te paša Erceglija:
„„Što je tebi, Anušina majko?""
A ti reci, moja mila majko:
Evo danas nediljica dana,
Kako mi je Ana preminula. 15
Ako mi se, paša, ne vjeruješ,
A ti idi gore na čardake,
I vidit ćeš, da je preminula."
Ode paša na gornje čardake,
Dovikuje svoje vjerne sluge: 20
„Pones'te mi zmiju prisojkinju,
Da ju mećem Ani na srdašce!"
Zmiju meće, ni ujest je ne će.
Opet viče pasa Erceglija:
„Pones'te mi živu žeravicu, 25
Da ju mećem Ani na srdašce!"
Žeru meće paša Erceglija,
Žeru meće, al ju ožeć ne će.
I to joj se paša ne vjerova.
Te joj meće ruku na srdašce, 30
Al se Ana ni pomaknut ne će.
Podigo se paša Erceglija,
Pa uzjaha konja prebiloga,
1 on ode niz to polje ravno.
Usta Ana na noge lagane. 35
Pa je paši pjesme izvodila:
„Vita jelo, uzvi nebu grane,
Doka projde paša Erceglija,
I provede Anulu djevojku.
Nek ju ljubi na dušeku svomu!" 40
Pitale ju njene drugarice:
„Bora tebi, naša drugarice!
Kad te paša na muke metaše,
Koje muke ponajgore biše?"
Govorila Anuša djevojka: 45
„Kad me paša na muke metaše,
Guju meće, ni ujest me ne će,
Žeru meće, ni ožeć me ne će;
Kad mi metnu ruku na srdašce,
Mal se nisam mamom pomamila." 50
Dobroslav Nedić (iz ostavine bosanskifi klerika, br. 203).
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 29-30.
